PTERYGOTA Holometabola Neuropteroidea

Lepidoptera - leptiri

U ovaj red spadaju neki od najopasnijih šumskih štetnika, koji izazivaju kalamitete i golobrste na milijunima hektara šumskih sastojina. Red bogat vrstama, od kojih relativno malo spada u šumske štetnike. Većina gusjenica leptira hrani se lišćem, ali ima i takvih koje žive u drvu i počinjaju slične štete kao strizibube ili krasnici.

fam. Incurvariidae

Grupa leptira moljaca kod kojih se gusjenice ističu svojim načinom prehrane, odnosno oštećivanja lišća. Jedna grupa minira lišće, druga zapreda, a treća pravi omote oko vlastitog tijela u kojima žive gusjenice. Pripadaju u grupu tzv. minera ili bušača, ali donekle i tuljčara, jer gusjenice nakon miniranja lišća načine tuljac u kojem se kukulje. Oštećuju lišće breze, bukve, lipe, hrasta, kesetena, johe i dr. Rodovi Incurvaria i Adela.

fam. Tischeriidae

Tischeria complanella Hb. - hrastov miner - jedna od uobičajenih vrsti minera na hrastovu lišću, raspona krila oko 10 mm. Gusjenica je žuta, s tamnijom glavom i vrhom zatka; odrasla gusjenica duga je 6 mm. Raširen je po čitavoj Europi; roji se pod kraj proljeća i ljeti. Ženka odlaže jaja u list. Hrastov je miner česta pojava, ali napadi na lišće nisu od veće važnosti, osim kada se pojavi masovno. Ima dvije generacije godišnje, od kojih prva ima brži razvoj, koji je gotov već do kolovoza, a druga se razvija polaganije, jer gusjenica prezimi u listu i kukulji se na proljeće.

fam. Nepticulidae

Sitni leptiri, oko 5 mm promjera krila. Gusjenice buše hodnike u lišću listopadnog drveća. Ponekad dolaze i u sjemenju. Ova porodica ima 4 roda s oko 400 vrsta.

fam. Hyponomeutidae - moljci zapredari

Glava jasno odvojena od prsišta i pokrivena gustim dlakama. Ticala su nešto dulja od polovine krila. Uz rub prednjih krila nalazi se pjega, tzv. stigma. Gusjenice buše hodnike u listovima, pupovima i plodovima te izgrizaju lišće. Porodica ima 18 rodova s nekoliko tisuća vrsta, od kojih su za šumarstvo važni Prays, Hyponomeuta i Argyresthia.

Prays curtisellus Dup. - jasenov moljac - 14-17 mm raspona krila; gusjenica zeleno-mramorne boje, s crnom glavom i nadvratnikom, duljine 7-10 mm. Ima 2 generacije, od kojih se prvi leptiri javljaju u lipnju, a drugi u kolovozu. Ženka prve i druge generacije odlaže jaja na list jasena, a mlada gusjenica minira list praveći nepravilne manje hodnike koje ispunjava izmetinama. Uskoro se izliježe gusjenica prve generacije i počinje skeletirati list, a kasnije čak izgriza i rupe u listu. Kukulji se na zemlji između otpalog lišća. Za 8 dana izlazi leptir. Druga generacija se javlja u kolovozu i u početku pričinjava iste štete kao i prva, ali se kod ovih gusjenica nakon miniranja zavlači u terminalni pup, gdje prezimi. U proljeće, nakon što je izgrizla unutrašnjost terminalnog pupa, gusjenica prelazi na izgrizanje mladih listova. Ponekad se zavuče 1-2 cm duboko u izbojak, što izaziva sušenje listova na istom. Javlja se samo na jasenu, a navodno i na jasici. Štete što ih počinjava ovaj štetnik važnije su kod 2. generacije, jer tu mogu nstupiti veća oštećenja izbojaka. Suzbijanje se provodi dosta teško, jer je život ovoga leptira dosta latentan.

genus Hyponomeuta - moljci zapredari.

Ženke se obično roje u lipnju, odlažu jaja u skupinama po nekoliko desetaka i pokriju ih specijalnom izlučevinom. Iz tih se jaja u jesen izlegu gusjenice, ali ne napuštaju jajno leglo, već do proljeća ostaju pod pokrovom. U proljeće, kad započne listanje, izvlače se iz jajnog legla i izgrizaju nabubrene pupove ili miniraju mlado lišće, a zatim pristupaju skeletiranju u zapretku koji su same isprele oko mjesta prežderavanja. Zapredak je u početku malen, ali se kasnije proširi. Obično požderu lišće na vrhu izbojka. Na zapretke većinom nailazimo u svibnju, a pod kraj mjeseca se u zapretcima nalaze bijeli kokoni u kojima su kukuljice. U lipnju izlijeću leptiri. Kod nas su najčešće vrste:

Hyponomeuta malinella Zll. - jabučni moljac. Dolazi na jabukama, sremzi i glogu.
Hyponomeuta padella L. - šljivin moljac. Dolazi na šljivi, glogu, crnom trnu, oskoruši, kruškama, vrbi i jasenu.
H. cognatella Hb. - kurikin moljac. Dolazi na kurici, krkavini, oskoruši i hrastu.
H. padi Zll. - sremzin moljac - dolazi na sremzi, trešnji, oskoruši i krkavini.

Ako se pojave u rasadniku, mogu se efikasno suzbiti odrezivanjem i paljenjem zapredaka.

Argyresthia fundella F.R. - jelin moljac igličar. Sjajno-bijelih prednjih krila, glave i prsišta, dok su zadak i stražnja krila svijetlo-sivi. Raspon krila 10-12 mm. Gusjenica je mutnozelene boje sa sjajnom, crnom glavom i tamnim nadvratnjakom. Poznat je u Europi kao štetnik jele koji može izazvati naglo otpadanje iglica i sušenje stabla prilikom masovne pojave. Rojenje traje dosta dugo - kroz cijeli svibanj pa sve do polovice lipnja. Ženka odlaže jaja pojedinačno na iglice jele, a gusjenica se ubušava u iglicu i načini hodnik, što dovodi do otpadanje iglica i propadanja stabala. Gusjenice buše do jeseni, a zatim se ubušavaju u nove iglice, u kojima ostaju do proljeća. Tada napuštaju mjesto prežderavanja i kukulje se na zdravim iglicama u bijelom kokonu.

A. illuminatella F.R. - moljac jelovih pupova. Gusjenica buši hodnike u vrhovima izbojaka na mladim jelama. Napada u prvom redu podstojna, mlada stabla, a nikada pomladak koji je izložen suncu. A. glabratella Zll. - moljac smrekovih pupova - gusjenica buši hodnik u izbojku smreke, u koji ulazi kroz vršni pup. A. laevigatella H.S. - moljac ariševih izbojaka. Gusjenica se ubušava u mlade izbojke ariša i tu načini hodnik u drvu, duljine oko 10 cm. Na kraju hodnika se kukulji, ali prije toga načini izlaznu rupu koju zatvori pređom. Kroz tu rupu izlazi leptir. Svi moljic Argyresthia roda imaju velik broj prirodnih neprijatelja, značajnih pri reguliranju njihove populacije. To su, prvenstveno, razne ose najeznice i ini parazitički kukci.

fam. Coleophoridae - moljci tuljčari

Leptiri relativno uskih krila s dugačkim resama. Gusjenice najprije buše hodnike u lišću, a zatim načine tuljak u kojemu žive, dok se ne razviju u leptira. Oblici tuljaca su različiti, što ovisi o tome od čega su načinjeni.

Coleophora laricella Hb. - arišev tuljčar - smeđe-siv, raspona krila do 9 mm. Gusjenica je tamno-crveno smeđa s tamnom glavom, duljine do 5 mm. Kukuljica se nalazi u tuljku. Jaje je polukuglastog oblika s bradavicom u sredini, zbog čega ga je lako prepoznati. Ima jednogodišnju generaciju, a raširen je svugdje gdje ima ariša. Rojenje traje od svibnja do srpnja. Ženka odlaže jaja pojedinačno na iglice ariša. Gusjenica se zavlači u iglicu i djelomično ju oštećuje, a na jesen seli na drugu i tada izbuši dvije iglice; u proljeće nastavlja s prežderavanjem i uništi ukupno oko dvanaest iglica. Gusjenice prezime u izbušenoj iglici, na izbojku ariša, ispod vršnog pupa ili na deblu. Čim pupovi potjeraju iglice u proljeće, gusjenica u tuljku nastavlja s prežderavanjem sve do svibnja, a tada se kukulji. Jedna ženka odloži do 80 jaja.

Coleophora lutipenella Zll. - hrastov tuljčar - počinjava slične štete na hrastovima. Prilikom masovne pojave, gusjenica može u jakoj mjeri uništiti pupove, tako da drvo ne potjera lišće. Inače ne pričinjava veće štete.

fam. Tortricidae - savijači

Savijači čine brojnu porodicu malih leptira, od kojih su gusjenice mnogih poznate kao štetnici drveća. Osim facetiranih imaju i dva jednostavna oka; nervatura krila je dobro razvijena. Prednja su krila obično trapezoidnog oblika, a stražnja trokutasta, zaokružena. Gusjenice su valjkastog, obično na kraju suženog tijela; na trbušnoj strani imaju 3 para prsnih i pet pari trbušnih nogu. Žive na lišću, pupovima, izbojima, gredama, deblu i plodovima. Obično zapredaju pojedine listove ili listove i plodove ili pupove i sl.

Acalla ferrugana Tr. - brezov savijač - glava, prsište i prednja krila su smeđi, a zadak tamno siv. Raspon krila je 14-18 mm, a na krajevima krila nalaze se svjetlosive rese. Odrasla gusjenica je svijetlo-zelena, s tamnom glavom i nadvratnjakom, a u mlađim godinama svijetlo-smeđa. Oštećuje ponajprije brezu, zatim hrast, jasiku, bukvu, trešnju i krušku. Za vrijeme oštećivanja, gusjenice zapredaju lišće i prave tipične gusjenične zapretke. Skeletiraju lišće, od kojega ostaju samo žilice. Ima dvije generacije godišnje - leptiri se roje od lipnja do rujna. Leptiri druge generacije prezime u suhom lišću. Kod nas se ne pojavljuje u većoj mjeri, premda je poznat štetnik nizinskih i primorskih šuma.

Cacoecia podana Scop. - jasenov savijač - raspon krila 19-26 mm, tamnije smeđe boje. Kod ženke je zadak na rubu žućkast, stražnja krila su na bazi sivkasta, a prema van žuto-smeđa. Gusjenica je zelena, glava i vratni štit rđasto-crveni. Može biti i sivo-zelena. Polifagan je štetnik; gusjenica nagriza i zapreda lišće različitih biljaka - jasena, bukve, breze, vrbe, hrasta, johe, topole... pored toga, napada razno grmlje, ali i crnogoricu, djetelinu te jaglac. Raširen je štetnik, ali su štete tek mjestimične. Cacoecia xylosteana L. dolazi na hrastu, lipi, javoru, jasenu i dr, gdje izaziva kovrčanje pojedinih listova. Cacoecia piceana L. - oštećuje izbojke borova, smreke, jele, ariša i borovice. C. histrionana Froel. - smrekov savijač zapreda iglice smreke i izaziva savijanje i deformiranje izbojaka, rjeđe dolazi na jelci ili vajmutovcu.

Cacoecia murinana Hb. - jelov savijač - uglavnom je smeđesive boje, raspona krila 18-24 mm. Gusjenica je zelena s crnom glavom i crno-smeđim nadvratnjakom, naraste do 21 mm. Dolazi na području prirodnog rasprostranjenja jele, te je tipičan štetnik toga drveća u Europi. Leptiri se roje početkom ljeta; ženka odlaže jaja u dvoredu na donju stranu iglice, koja prezime. U proljeće, gusjenice se izvlače iz jaja i počnu sa žderanjem iglica, pri čemu oko mjesta žderanja načine tanki zapredak. Prežderavanje vrši jedna gusjenica ili više njih. Pregrizaju iglicu na bazi i djelomično je unište, a ostali dio otpada. Gusjenica ponekad izgriza i koru na izbojcima, zbog čega dolazi do savijanja istih. Na napadnutim izbojcima obično ostaje pređa i goli izbojci s napola izgriženim iglicama. Žderanje traje oko 6 tjedana, a onda se odrasle gusjenice spuštaju na zemlju i kukulje u šumskoj stelji ili mahovini, a po nekim se autorima gusjenica čahuri na granama između iglica starijih izbojaka. Napada obično stara i srednjedobna stabla, rijetko letvike i mlado drveće. Obično se javlja mjestimično i oštećuje samo pojedina stabla, no jača pojava može stvoriti uvjete za napad potkornjaka i pipa.

Tortrix viridana L. - hrastov savijač. Leptir svijetlo-zelenih krila i prsišta; žućkaste glave i sivog zatka, raspona krila 18-23 mm. Gusjenice su zelene, s crno-smeđom glavom, a nadvratnjak je smeđkast. Odrasla je gusjenica dugačka skoro 2 cm; kukuljica je tamnosmeđa ili crna, oko 1 cm duga. Spada u grupu vrlo opasnih štetnika hrasta, ne doduše kao gubar, ali svjedno može dovesti do golobrsta u određenim situacijama. Intenzitet pojave ovisi o klimatskim faktorima, a doba pojavljivanja gusjenica, trajanje žderanja i vrijeme čahurenja i opet ovise o klimatskim faktorima. Razvoj se završava već u drugoj polovici travnja, jer se tada kukulje gusjenice. Leptiri se javljaju već krajem travnja i u prvoj polovici svibnja. Pojava gusjenica također ovisi i o pupanju i listanju hrasta - gusjenice se neće pojaviti dok se pupovi potpuno ne otvore, zbog pomanjkanja hrane. Ženka odlaže jaja u vršcima grana, obično na bazi pupova. Jaja prezime. Leptiri mahom lete noću, a po danu sjede na deblima ili granama. Gusjenice izlaze iz jaja u doba pupanja i pojave mladih listova. U manjoj mjeri izgrizaju lisne pupove u doba otvaranja, a u jačoj skeletiraju i izgrizaju mlado lišće. Kod prežderavanja redovito ostavljaju glavne žile i manji dio lista, a rijetko ga u potpunosti obrste. Kod masovne pojave, stablo obično potjera drugi list, što se uvelike odražava na prirastu, tako da šteta može biti gotovo identična onoj što ju počinjavaju gubar ili zlatokraj. Odrasla se gusjenica kukulji najčešće u preostalom, savijenom lišću i zapredenom dijelu lista. Napada u prvom redu sve vrste hrastova, a manje štete počinjava na lipi, jasenu, bukvi, javoru, grabu, lijesci i drugom listopadnom drveću i grmlju. Spada u grupu štetnika koji se pojavljuju periodički masovno, a takvi su štetnici uvelike uvjetovani vanjskim faktorima (klima i prirodni neprijatelji). Gradacija može trajati 3-4 godine, a ponekad i dulje. Od prirodnih neprijatelja ističu se ptice, ose najeznice, muhe gusjeničarke i neki grabežljivi kukci.

Evetria buoliana Schiff. - borov savijač

Prednja krila i prsište su sjajne crvene boje, poput cigle, a glava bijelo-žuta. Stražnja krila su smeđe-siva, sa žućkastim resama, a raspon krila 18-23 mm. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta; iako kratko žive (oko 7 dana), imaju veoma raširen let. Ženka odlaže jaja pojedinačno na pupove, a može ih odložiti oko 80. Još tijekom ljeta izliježu se gusjenice, koje se odmah ubušuju u pup. Štete počinjene tijekom jeseni i zime male su i praktički neuočljive; u proljeće dolazi do jačeg oštećivanja, jer gusjenica nagriza i izboj i zadire do srži. Često zna stradati, osim pupova, i čitav izbojak. Ukoliko se izbojak ne posuši, dolazi do savijanja istog ili čak stvaranja metle ili četke s kratkim izbojcima i dugačkim iglicama, te inih nepravilnosti. Velike štete zna počiniti u sastojinama crnog bora u primorju. Od štetnika se ističu parazitičke ose, muhe gusjeničarke i uholaže. Suzbijanje se teško provodi i uglavnom ograničava na poticanje prirodnih neprijatelja. Pored spomenutog, izbojke te pupove borova oštećuje još i Evetria duplana Hb. te E. turionana Hb, koji uzrokuje propadanje pupova i stvaranje metli u borova. Evetria resinella L. - borov savijač šiškar. Tamni, crno-smeđi leptir, s crvenkasto-smeđim gusjenicama. Raspon krila 20 mm. Ženka odlaže jaja pojedinačno na baze izbojaka; mlada gusjenica načini zapredak ispod pršljena pupa, pa zalazi pod koru i pri tome izbacuje izmetine u zapredak. Gusjenica ostaje u zapretku od ljeta do proljeća iduće godine, a zatim se izvlači kao kukuljica. Dolazi pojedinačno i napada borove različite dobi, ali ne počinjava veće štete. Semasia rufimitrana H.S. - crvenoglavi jelov savijač. Dolazi na području rasprostiranja jele, skupa s jelovim crnoglavim savijačem (Cacoecia murinana). Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta. Iz jaja, odloženih u nakupinama u pukotinama kore, nakon prezimljavanja se u proljeće izliježu gusjenice. U vršcima izboja, zapredene u čvrsti zapredak, izgrizaju iglice. Odrasle se gusjenice spuštaju na zemlju i kukulje u šumskoj stelji. Počinjava štete uglavnom na starijim stablima. Semasia diniana Gu. - sivi arišev savijač - leptir svijetlih, sjajnih prednjih krila, raspona istih 18-20 mm. Gusjenica je zelenkasta, s tamnim linijama, duljine do 12 mm. Leptiri se roje ljeti, a ženka odlaže jaja koja prezime; gusjenice se legu u proljeće. Smještaju se pri dnu pršljena iglica ariša, a zatim zapredaju iglice jednog pršljena te ih nagrizaju; kasnije zapredu i brste čitavu granu. Odrasla se gusjenica kukulji u šumskoj stelji, na otpalim iglicama. Osim ariša napada obični bor, limbur, jelu i smreku.

Epiblema tedella Ol. - smrekov savijač gnjezdar

Tamno-smeđih prednjih krila, sa zlatnim preljevom i nepravilnim poprečnim svijetlim linijama; stražnjih krila sivo-smeđih, s bjelkastim resama. Raspon krila oko 12 mm. Leptiri se roje potkraj proljeća ili početkom ljeta. Ženke odlažu jaja pojedinačno na iglice smreke. Jaja su najprije bisernog sjaja, a kasnije boje poput mesa, splještena s donje strane, a s gornje svedena i jajolika. Ženka odloži oko 25 jaja. Odrasla gusjenica duga je 9 mm. Gusjenica se zavlači u bazu iglice i izbuši ju na način da ostaje samo epiderm. Mlada se gusjenica zavlači u iglice, a starija se ubušava samo prednjim dijelom tijela te svojim izgrizanjem buši iglicu. Pri tome pravi zapredak u kojemu se skupljaju izmetine i nagrižene iglice. U jesen se odrasle gusjenice spuštaju na zemlju i kukulje. Gusjenice i nakon završetka prežderavanja ostaju neko vrijeme u zapretku, a spuštaju se na zemlju tek nakon dostignutog određenog stupnja rasta. Zbog toga spuštanje gusjenica traje od rujna do studenog, a ponekad i dulje; kukulje se u šumskoj stelji, ali ne u zemlji. Samo kukuljenje odvija se u proljeće, jer gusjenica najprije načini poseban zapredak u kojemu prezimi, a zatim se kukulji. Dolazi u brdskim područjima smreke i najradije napada letvike. Pojavljuje se periodički, a gradacija traje obično dvije godine.

Epiblema tetraquetrana HW. - brezov savijač šiškar - u stadiju gusjenice pravi na granama breze, johe i bijele johe šiške tipa odebljanja, u kojima se u zapretku nalazi gusjenica. Laspeyresia pactolana Zll. - smrekov savijač kore - smeđe-sive glave, prsišta i krila, te smeđe-crnih stražnjih krila, raspona do 15 mm. Gusjenica ružičasta; ubušuje se u koru mladih smreka ispod pršljena grana te buši hodnike pod korom. Napada u prvom redu oštećena stabla, a uzrokuje sušenje vrhova, osobito kod stabala u gustom sklopu. Suzbijanje se teško provodi zbog latentnog života gusjenice. Laspeyresia strobilella L. - savijač smrekovih češera. Maslinasto-smeđ, raspona krila do 15 mm. Gusjenica je bijela ili blijedo-žuta, duljine do 8 mm. Kukuljica je svijetlo-smeđa. Raširena je posvuda gdje ima smreke; monofagan je štetnik koji napada samo češere smreke. Leptiri se roje u drugoj polovici proljeća i lete danju. Gusjenica prezimljuje u češerima, kukulji se u proljeće, a kukuljica se povlači prema ljusci češera. L. splendana Hb. - savijač žira - gusjenica izgriza unutrašnjost hrastova žira te pitomi kesten. L. grossana Hav - savijač bukvice - gusjenica izgriza unutrašnjost bukvice, a rjeđe žir ili kesten. L. amplana Hb. - savijač lješnjaka - gusjenica napada plodove lijeske, hrasta, oraha, bukve i pitomog kestena.

fam. Cossidae - drvotočci

Porodica leptira kojoj pripadaju samo dva roda sa po jednom vrstom. Kod nas su veoma rašireni i poznati kao štetnici raznog drveća.

Cossus cossus L. - vrbotoč. Debeo, zdepasti leptir, sivosmeđ, duljine do 4 cm te raspona krila do 10 cm. Gusjenica u mladosti mesnato-crvena, a kasnije na trbuhu žuta; odrasla je gusjenica oko 10 cm dugačka. Gusjenica izlučuje dosta jak miris po drvnom octu. Vrbotoč je poznat kao štetnik vrbe, topole, brijesta, johe, breze, hrasta, lipe, jasena, bukve, javora te voćaka; dolazi još u dudu i arišu. Vrlo čest na šumskom drveću i voćkama. Napada uglavnom starija stabla s razvijenim deblom. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta; lete noću, a danju se zaGdržavaju na deblima, sklopljenih krila pripijenih uz koru. Ženka ima dugu leglicu pomoću koje ulaže jaja u pukotine kore, u skupinama od 15-20 kom. Jedna ženka može odložiti do 700 jaja, a odlaže ih iznad vrata korijena do prsne visine čovjeka. Gusjenica se izvuče iz jaja nakon 14 dana i odmah se počne ubušavati u drvo. Hodnici su nepravilni, do jedan metar dugački. Buši hodnike u potpuno zdravim dijelovima stabla. Dakle, primaran je štetnik, a napad ovisi o starosti i fiziološkoj konstituciji drveta. Razvoj gusjenice traje oko 2 godine, pri čemu ostaje u drvu, a ponekad se sele u drugo drvo. Najčešće se sele prije kukuljenja i traže skrovito mjesto za čahurenje. U većini slučajeva ostaju do potpunog razvoja u jednom drvetu, pa se povuku prema izlazu i umotane u kokon od piljevine napola vire iz hodnika. Vrbotoč je dosta opasan štetnik, fiziološki i tehnički; napada isto stablo i više godina, a na jednom se stablu može naći i do 200 gusjenica. Napadnuto stablo se suši, a ponekad i prelomi. Od neprijatelja se ističu ose najeznice i muhe gusjeničarke.

Zeuzera pyrina L. - sitance modro, granotoč. Glava, prsište i krila bijeli su; zadak je tamno-modar s bijelim prstenovima. Na krilima se nalaze okrugle tamnomodre pjege. Raspon krila je oko 60 mm, a duljina oko 25 mm. Gusjenica je žuta, sjajna; naraste do 5 cm duljine. Kukuljica je svijetlo-smeđa, nešto savinuta, duljine do 4 cm. Polifagan je štetnik i podosta raširen kod nas, napada sve vrste listača, a također i smreku i imelu. Napada mlado drveće i grane. Ženka odlaže jaja pojedinačno na peteljke listova ili u rukavce, a zatim na pupove. Gusjenica se zavlači u srž grane i svojim oštećivanjem uzrokuje sušenje i pucanje napadnutih grana. Generacija je dvogodišnja, gusjenica provede dvije zime u hodniku. Kukulji se u proljeće treće godine, a leptiri se roje ljeti.

fam. Aegeriidae (Sesiidae) - staklokrilci

Leptiri staklastih krila. Ljuskice koje pokrivaju krila su kod ovih leptira slabo razvijene, tako da je veći dio krila proziran, a tek na rubovima pokriven ljuskama. Druga morfološka karakteristika je boja tijela, koja uvelike sliči boji osa, pčela i nekih diptera. Gusjenice žive u unutrašnjosti biljaka (drvo) i blijedo su žute ili mutnobijele boje, dok su glava i nadvratnjak crni. Dok su kod inih leptira kukuljice redovito pokrivene (pupa obtecta), kod staklokrilaca su poluslobodne (pupa semilibera), jer su pojedini ekstremiteti dosta slobodni i ne priliježu tako čvrsto uz tijelo. Kukuljice se redovito nalaze u posebnom kokonu sastavljenom od piljevine i drvnih grizotina.

Trochilium apiforme Cl. - stršljenka ili pčelka. Žuta glava i zadak, duljine tijela do 16, a raspona krila do 45 mm. Gusjenica blijedo-žuta, duljine do 50 mm. Leptiri se u povoljnim klimatskim uvjetima roje u svibnju, a inače kasnije. Ženka odlaže jaja na vratu korijena, u pukotinama kore, ali ih većinom odbacuje u letu ili u stanju mirovanja na zemlji. Može položiti od 1200 do 1800 jaja, koja su vrlo sitna. Iz jaja se nakon mjesec dana izliježe gusjenica, koja odmah potraži odgovarajuću vrstu drveta i zavlači se pod koru. Prvu godinu buši hodnik pod korom i tu prezimi, dok se druge zavlači u drvo debla u donjem dijelu, ili u debelo korijenje. Piljevinu, grizotine drva i izmetine izbacuje van. U hodniku gusjenica prezimi drugu zimu, a u proljeće se povlači prema izlazu i izbuši na kori izlazni otvor. Zatim od grizotina načini kokon i u njemu se zakukulji na izlaznoj rupi. Prije samog liježenja, kukuljica se izvlači iz kokona te u drugoj polovini proljeća izlijeće leptir. Pčelka je važan šumski štetnik koji u prvom redu napada kanadsku topolu, pa ine topole, zatim vrbu, lipu, brezu te jasen. Naročito je opasan za kulture kanadske topole.

Sciapteron tabaniforme Rott. - mala topolova staklokrilka. Duljine do 12, a raspona krila do 35 mm. Ženka odlaže jaja na jasiku, kanadsku i crnu topolu, a rjeđe na vrbu. Gusjenica se također zavlači u drvo u donjim dijelovima debla. Često dolazi u društvu s velikom topolovom strizibubom. Najradije se zavlači u drvo na mjestu ozlijede. Najprije buši hodnik pod korom, a zatim se ubušava u drvo. Dvogodišnje je generacije. Hodnici su do 10 cm dugački. Kukuljica se nalazi u hodniku u bijelom kokonu. Štete su gotovo jednake onima od stršljenke. Sesia formicaeformis Esp. - vrbova staklokrilka - dolazi u drvu vrbe, ive, uhorkaste, košaračke i bademaste vrbe. Sesia spheciformis Gerning. - johova staklokrilka - napada mlada (2-5 cm debela) johova stabalca na vratu korijena. Osim toga, gusjenice se znaju zavući i u svježe panjeve johe i breze. Sesia culiciformis L. - mala brezova staklokrilka - u stadiju gusjenice živi u kori breze, a zalazi i u drvo (bijel). Napada i panjeve i mlada stabla johe. Zna počiniti veće štete u rasadnicima. Sesia cephiformis Ochsh. - jelova staklokrilka - dolazi na crnogorici. Ženka odlaže jaja na rak-ranama i kvrgama jele, u kojima gusjenica buši hodnik. Ustanovljena je i na smreci, arišu te boru; tipičan je sekundarni štetnik koji napada oštećena stabla.

fam. Pyralidae - plamenci

Porodica manjih leptira, uskih trokutastih krila. Sastoji se od 11 potporodica, od kojih je za šumarstvo značajna samo subfamiliae Phycitinae, genus Dioryctria.

Dioryctria splendidella H.S. - borov smolar - štetnik manjeg značaja čija se gusjenica pojavljuje na borovima, najviše vajmutovcu, običnom i primorskom boru, a katkad i na smreci. Dioryctria abietella Schiff. - plamenac smrekovih češera - puno važniji štetnik od prethodnog, jer je mnogostruk po načinu oštećivanja te napada razne vrste četinjača. Gusjenica se ističe polifagijom; u prvom je redu štetnik smreke, ali se gusjenica može naći i u češerima jele, ariša, bora. Izgriza sjemenke, pa i ljuske češera. U jesen gusjenice buše otvor na češeru te odlaze u zemlju radi prezimljavanja i kukuljenja u proljeće. Osim u češere, zavlače se u svježe šiške smrekove uši šiškarice. Veće štete može gusjenica počiniti bušenjem u vrhovima izbojaka, čime dovodi do sušenja istih. Često se zavlače u drvo na mjestima napada parazitičke gljivice Peridermium.

fam. Arctiidae - medonjice

Porodica leptira koja do prije pedesetak godina uopće nije bila poznata kao štetnici šumskog drveća. Leptiri su to živih boja - crveni, žuti, crni, bijeli... gusjenice su debele i dlakave, žive na niskom zeljastom bilju, a spadaju u subfamiliae Arctiinae. Druga potporodica su bijele medonjice - Spilosomatinae. Leptiri su bijeli, s crnim točkama; tijelo bijelo, a zakdak žućkast. U ovu potporodicu spada i iz Amerike uneseni leptir dudovac - Hyphantria cunea Drury, koji se do sada nije pokazao kao izraziti šumski štetnik, ali bi to mogao postati.

Hyphantria cunea Drury - dudovac

Potpuno bijeli leptir. Može imati crno-smeđe točkice na krilima, ali kod nas prevladavaju bijeli oblici. Duljine je 6-12 mm, a raspona krila 24-37 mm. Mlada je gusjenica blijedo-žuta ili zelenkasta, sa širokom tamnom prugom na hrptu i žutom sa strane, duljine 3 do 3 i pol cm. Kukuljica je crno-smeđa i nalazi se u rijetkom sivom kokonu. Leptiri prve generacije javljaju se u drugoj polovici travnja i prvoj svibnja, što ovisi o klimi. Ženka nakon kopulacije odlaže u gomilici obično 300 do 400, ponekad i više jaja, koja su zelenkaste boje. Pokriva ih dlačicama sa zatka, a ponekad ostaju gola. Iz jaja se nakon 8 do 15 dana izliježu gusjenice koje odmah počinju sa skeletiranjem lišća i pravljenjem zapredaka. Što su gusjenice veće, to je i zapredak veći, a time i šteta. Prije nego se potpuno razviju, napuštaju zapredak i vrše pojedinačno žderanje i brštenje lišća, što traje oko 6 tjedana. Zatim se spuštaju prema zemlji ili zalaze u pukotine kore na drvu, gdje se kukulje. Stadij kukuljice traje 7-16 dana. U drugoj polovini srpnja i početkom kolovoza pojavljuju se leptiri druge generacije. Ženka nakon kopulacije odlaže jaja na donju stranu lista, a gusjenica vrši prežderavanje i oštećivanje kao i ona prve generacije. To obično traje do druge polovice rujna. Gusjenice se nakon toga razilaze i traže zaklon za kukuljenje i prezimljavanje, što je obično površinski sloj zemlje u blizini drveća, pukotine na drveću, a vrlo često i pod strehom krovova. Ako su tokom proljeća, ljeta i zime povoljni klimatski uvjeti, može doći djelomično i do pojave treće generacije, ali te gusjenice ugibaju. Dudovac je izraziti polifag - napada dud, zatim šljive, jabuke, trešnje, ali je nađen i na koprivi i kulturnim biljkama. Vrsta hrane ima jak utjecaj na brzinu razvoja, broj generacija, jaja i rasplodni potencijal. Od prirodnih neprijatelja ističu se ose najeznice i muhe gusjeničarke, od kojih su neke uvezene iz Amerike, kako bi pripomogle suzbijanju.

fam. Geometridae - grbice

Veoma brojna i raširena porodica leptira koja broji cca 10 000 vrsta. Vitka su tijela i širokih krila. Porodica je dobila ime po gusjenicama koje nemaju 5 pari trbušnih nogu kao većina leptira, već im je razvijen samo zadnji par na 9. segmentu te pri kraju zatka još jedan par - tzv. guralica ili pomicaljka. Gusjenica kod kretanja približava trbušni par nogu prsnim, pri čemu joj se tijelo zgrbi, od čega su dobile ime. Kod nas dolazi oko 1000 vrsta, a neke su poznati šumski štetnici.

Bupalus piniarius L. - borova grba

Ističe se spolni dimorfizam - mužjak s gornje strane ima crno-smeđa krila, a ženka je rđasto-smeđa, s manjim razlikama između svijetlih i tamnijih područja. Raspon krila je od 30 do 40 mm. Gusjenica je zelena, na hrptu s 3 bijele linije; dugačka je do 3 cm. Izlaženje leptira ovisi o klimatskim prilikama; legu se bez obzira na temperaturu i količinu oborina, po čemu su otporniji od ostalih leptira. Rojenje može trajati od travnja do srpnja, što je uvelike utjecano klimatskim prilikama. Mužjaci se redovito legu nešto ranije od ženki. Nakon pojavljivanja, leptiri ubrzo kopuliraju i ženke nakon dva dana počinju s odlaganjem jaja u kruni stabla, a manje u nižim dijelovima krošnje. Jaja bivaju odložena na starijim iglicama, u redovima od 1-26 na svakoj, u prosjeku 7. Jedna ženka može odložiti do 160 jaja. Embrionalni razvoj traje oko 2 tjedna. U srednjoj Europi spada među najopasnije štetnike bora, jer može izazvati potpun golobrst; kod nas se javlja rjeđe, zbog manjeg udjela bora. Pojavljuje se periodički masovno, a gradacija traje do 5 godina. Ima veliki broj prirodnih neprijatelja među osama najeznicama, muhama gusjeničarkama, mravima i pticama.

Ellopia prosaparia L. - crvena borova grba. Gusjenica ždere iglice bora, smreke, jele i borovice. Eupithecia abietaria Goeze i E. strobilata Hb. poznati su štetnici na češerima smreke, jer se gusjenice zavlače u češere te ih izgrizaju.

Mrazovci

Spadaju u grupu grbica poznatih štetnika na bjelogorici. Ime su dobili po tome što se, za razliku od većine leptira, roje u jesen, obično nakon prvih mrazova, što može potrajati do sredine zime. U mrazovce spadaju grbice iz više rodova, rojenje kojih traje tijekom cijele zime - to su rodovi Cheimatobia (Operophtera), Hibernia i Anisopteryx. Ističu se spolnim dimorfizmom.

Operophtera (=Cheimatobia) brumata L. - mali mrazovac

Prednja krila su žuto-siva ili žuto-smeđa, svijetla; stražnja su gotovo bijela. Raspon je krila 2-3 cm. Ženka ima zakržljala stražnja krila, a gotovo je za pola manja od mužjaka. Gusjenice su žutozelene, sa zelenim glavama. Na hrptu ima tamnu uzdužnu, a sa strane tri bijele pruge. Odrasla je gusjenica 20-25 mm dugačka. O. boreata Hb. - bukov mrazovac - sličan prvoj vrsti, raspona krila do 30 mm. Gusjenica je zelena, ali s crnom glavom. Oba su mrazovca vrlo česta pojava u našim listopadnim šumama. Mali je mrazovac poznatiji kao štetnik voćaka, ali ga ima i u šumama, dok se bukov mrazovac zadržava isključivo u šumama. Leptiri lete noću, a miruju danju. Mužjaci su dobri letači, a ženke ne mogu letjeti, već hodaju po drveću; prije odlaganja jaja nastoje doći u krošnju, gdje nakon kopulacije odlože po nekoliko jaja u rašljama grana i u blizini pupova. Ženka odloži od 200 do 300 jaja koja su u početku modro-zelena, a kasnije žutocrvena. Jaja prezime, a u proljeće, kad počne otvaranje pupova, gusjenice izlaze i počinju s prežderavanjem mladim lišćem i cvjetnim pupovima. Kod žderanja najprije prave rupe na lišću, a kasnije izgrizaju ga skeletiraju. Obično zapredaju mjesto prežderavanja. Brštenje traje oko 6 tjedana - kroz to vrijeme mogu gusjenice u slučaju masovne pojave počiniti golobrst, što se češće događa u voćnjacima a rjeđe u šumama. Odrasla se gusjenica spušta na zemlju i kukulji u površinskom sloju iste. Obe vrste mogu više-manje obrstiti lišće hrasta, graba, bukve, lipe, breze, vrbe, lijeske, krkavine itd. Napadi variraju u intenzitetu svake godine, što ovisi i o broju prirodnih neprijatelja. Prirodni su neprijatelji razne vrste ptica, zatim gusjeničari, strvinar, crveni šumski mrav i neke grabežljive stjenice. Također su važne svugdje prisutne ose najeznice i muhe gusjeničarke.

Hibernia defoliaria L. - veliki mrazovac. Žut ili smeđe-crven, s dvije poprečne tamne linije na prednjim i svijetlijim stražnjim krilima. Raspon krila do 40 mm. Gusjenica je crveno-smeđa, s dvostrukom tamnom linijom. Odrasla je gusjenica duga 30-35 mm. Po načinu oštećivanja sličan je malom mrazovcu. Pored spomenutih, u našim šumama još dolaze H. aurantiaria Hb. - oštećuje bukvu, brezu, hrast, topolu, lipu, glog i voćke. Roji se u listopadu i studenom. H. bajaria Schiff. - vrlo polifagna vrsta; roji se u jesen. H. leucophaeria Schiff. - dolazi na hrastovima, johama itd. Roji se u veljači i ožujku. Anisopteryx aescularia Schiff. - roji se od veljače do travnja. Gusjenica ždere lišće divljeg kestena, hrasta, bukve, breze i dr. Ennomos quercinaria Hfn. - česte na listačama i voćkama. Kod ove grube i ženke imaju razvijena krila. Biston stratarius Hfn. - topolova grba. Zelenkasto-bijelih krila s crnim točkama, raspona krila do 35 mm i duljine tijela do 15 mm. Gusjenica je rđastosmeđa ili siva; leptiri se roje u rano proljeće, a ženke odlažu jaja u krošnji. Ženka može položiti i do 2000 jaja. Ždere lišće topole, hrasta ili lipe. Amphidasis betularia L. - brezova velika grba. Leptir bijelih krila, išaranih crnim točkama; raspon krila oko 50 mm. Odlikuje se mimikrijom - kad se postave u okomit položaj, nalikuju na grančice, dok zelene gusjenice sliče listu. Ždere lišće topole, hrasta, jasena, vrbe, bagrema, pa čak i ariša. Veće štete počinjava na mlađem drveću.

fam. Noctuidae - sovice

Najbrojnija porodica leptira, uglavnom srednje veličine, odebljala tijela i razvijenih krila. Na prednjim krilima uvijek imaju nekakve pjege ili crte - tzv. "sovičine pjege". Stražnja su krila uglavnom jednobojna. Ticala su redovito nitasta, samo kod mužjaka mogu biti zupčasta ili perasta. Noćni su leptiri; većina daje dvije generacije godišnje, od kojih se prva javlja polovinom proljeća, a druga u drugoj polovici ljeta. Jaja su sovica okrugla i rebrasta, udubljena na gornjoj strani. Odlažu se na mjestima hranjenja gusjenica. Gusjenice su rijetko kad dlakave; osim prsnih imaju i pet pari trbušnih nogu. Iako je najbrojnija porodica leptira, relativno je mali broj vrsta od važnosti kao štetnici šumskog drveća.

Panolis flammea Schiff. - borova sovica. Leptiri imaju glavu i prsište pokriveno crvenkasto-sivim dlačicama, dok je zadak žuto-siv. Prednja su krila crveno-smeđa, a karakteristične su pjege jasno prepoznatljive. Raspon krila je 30-35 mm. Gusjenica je mutno-zelene boje, žuto-crvene glave sa sjajnozelenim nadvratnjakom i zadnjim segmentom. Odrasla je gusjenica oko 40 mm dugačka. Kukuljica je sjajno-smeđa, duljine do 18 mm. Leptiri se roje rano - već u ožujku, a lete pred večer. Ženka nakon kopulacije odlaže jaja u redovima po desetak na donjoj strani iglica; može položiti do 200 jaja, ponajviše u gornjem dijelu krošnje. Nakon 10-20 dana pojavljuju se gusjenice koje odmah počinju s nagrizanjem lišća i mladih pupova bora. Tipičan je monofagni štetnik koji napada uglavnom bor, a rjeđe smreku i borovicu, a ponekad i hrast. Razvoj gusjenica (prema tome i period prežderavanja) uvelike ovisi o klimatskim prilikama, a može trajati 2-3 mjeseca. Potpuno razvijena gusjenica spušta se na zemlju i kukulji bez zapretka, a kukuljica prezimi. Ima velik broj prirodnih neprijatelja - oko 90 vrsta osa najeznica i 20 muha gusjeničarki.

Earias chlorona L. - vrbova sovica. Gusjenica zapreda lišće vrbe u vrhovima i izgriza ga. Hylophilla prasinana L. - bukova sovica - gusjenica zeleno-žute boje; napada bukvu, hrast i brezu. Acronycta aceris L. - javorova sovica - javlja se pojedinačno i ne počinjava veće štete. Gusjenica ima dlakavo tijelo. Najčešće dolazi na divljem kestenu i javoru, pa na lipi, brezi, brijestu i bukvi. A. megacephala F. - dolazi na topolama i vrbama. A. alni L. dolazi na johi, jasici, hrastu, lipi te brezi. A. tridens Schiff. dolazi na hrastu, johi, vrbi, glogu te krkavini. Diloba coeruleocephala L. - sovica plavac. Gusjenica ima modrosivu glavu s dvije crne točke, a inače je zelenkasto-bijela, do 5 cm duga. Leptir je tamnoplavo-smeđ, tamnosmeđe-sivih prednjih krila na kojima se jasno razaznaju 3 žuto-sive pjege. Raspon krila je oko 4 cm. Gusjenica je česta u voćnjacima kao i u šumama. Hrani se lišćem hrasta, lipe, lijeske, gloga i crnog trna.

Sovice pozemljuše

Čine posebnu skupinu iz ove porodice leptira, a važne su kao štetnici na kulturnom bilju, jer njihove gusjenice počinjavaju najviše štete u rasadnicima i na mladim kulturama. Zovu se pozemljuše jer se njihove gusjenice preko dana zadržavaju najviše u površinskom sloju zemlje, pod grudama ili u zemlji, gdje nagrizaju korijenje i podzemne dijelove biljaka. Po noći izlaze na površinu i nagrizaju nadzemne dijelove - stabljiku, vrat korijena i prizemno lišće. Vrlo su opasni štetnici kulturnog bilja, dok su za šumarstvo od manje važnosti. Ako u rasadniku nađemo gusjenice pored sadnica u zemlji, treba odmah utvrditi intenzitet zaraze i provesti mjere suzbijanja.

Agrotis segetum Schiff. - usjevna sovica. Dobro poznati štetnik na kulturnom bilju; naročito mogu stradati 1-2 godišnje biljčice smreke i ariša, jer im gusjenice odgrizaju korijenov vrat. Također mogu napasti mlade biljke borova i bukava, jer je vrlo polifagan štetnik. Osim potonje, još ih nekoliko dolazi na mladom šumskom drveću - Mamestra pisi L. - graškova sovica - dolazi na mladim biljkama hrasta i vrbe, te Plusia gamma L. na kulturama bora. Sve pozemljušte imaju redovito dvije generacije godišnje, a najveće štete u pravilu počinjavaju gusjenice 2. generacije koje su prezimile i glavno prežderavanje čine u proljeće. Javljaju se periodički masovno, i tada znaju počiniti veće štete. Gradacija većinom završava pod utjecajem prirodnih neprijatelja, od kojih su najvažnije parazitičke gljivice.