PTERYGOTA
Holometabola
Coleopteroidea
|
PTERYGOTA |
|
|
Coleoptera - kornjaši
Subordo: Polyphaga
fam. Staphylinidae - kusokrilci
Kornjaši skraćenog pokrilja; većinom se zadržavaju na mračnim mjestima pod kamenjem, korom drveća i sl., poznati su kao prirodni neprijatelji raznih štetnika u šumama. Veći kukci napadaju kukce i gusjenice, a manji, veličine tek nekoliko milimetara, žive u hodnicima potkornjaka gdje napadaju ličinke, kukuljice i same potkornjake.
Ocypus olens Muell. - crni kusokrilac, neprijatelj većih kukaca, i Staphylinus caesareus Cedehr. - upola manji od prvoga, koji je tek 3 mm dugačak. Potonji se zadržava više na rubovima šuma i osvjetljenijim mjestima, a prvi u unutrašnjosti šume. U hodnicima potkornjaka dolazi veći broj kusokrilaca: Homalota cuspidata Er. glacialis Mill., Leptusa analis Gyll., Atheta crassiocornis F. i dr. Zanimljivi je podatak da veliki broj kusokrilaca dolazi u mravinjacima, i mravi ih prehranjuju (tzv. mirmekofilni kukci - rodovi Homalota, Myrmedonia, Falagria itd.).
Kornjaši karnivori, ali ne naročito korisni kukci. U prvom redu se hrane strvinama (Necrophorus sp.). U šumama često nalazimo vrstu Xylodrepa quadripunctata L., naročito u doba gradacije štetnih leptira (gubar, suznik, zlatokraj, mrazovci itd.). Kornjaš je to crna tijela, pokrilje i nadvratnjak su sivosmeđi, a na pokrilju ima 4 crne točke. Zadržava se u šumama, gdje napada gusjenice gubara, četnjaka, zlatokraja, suznika i dr. Jedan od najkorisnijih kornjaša u šumama, pored trčkova.
Superfamiliae: Lammelicornia - listorošci
Jedni od najvećih kornjaša naših šuma, dobro razvijenih i produljenih mandibula, u pogledu kojih postoji spolni dimorfizam (kod običnog jelenka, duljina mandibula iznosi trećinu tijela; kod mužjaka je redovito razvijenija). Ovo su uglavnom indiferentni kukci, od kojih se samo ličinke zadržavaju u trulom i suhom drvu. Hrane se drvnim sokom, te su kao štetnici beznačajni. Najpoznatiji je, svakako,
Lucanus cervus L. - jelenjak i Dorcus parallelopipedus - mali jelenjak. Obični ili pravi jelenjak je kornjaš crnosmeđe boje, koji bez mandibula doseže duljinu od 6 cm, a mandibule su dugačke cca 2 cm. Ženka je crne boje, sa znatno kraćim mandibulama. Pojavljuju se u drugoj polovici svibnja i lipnju. Ličinke žive ponajviše u starim, šupljim, suhim hrastovima. Mali jelenjak je mutnocrne boje i dug je oko 2,5 cm. Čest je u šumama, pod korom drveća. Ličinke žive u trulom drvu bukve, lipe, hrasta, oraha itd.
subfamiliae Melolonthinae - hruštevi
Hruštevi su poznati kao štetnici kulturnog i šumskog bilja, odnosno jednako na zeljastom, kao i drvenastom. Najvažniji rodovi su Mellolontha i Polyphylla.
Melolontha melolnotha L. - obični hrušt i Melolontha hyppocastani F. - šumski hrušt. Obični hrušt češće se pojavljuje od šumskog, jednako u voćnjacima kako u šumama, dok je šumski hrušt vezan uz šumu. Obični hrušt je nešti veći od šumskog, a najizraženiija morfološka razlika je u građi pigidijuma. Uglavnom su crne boje sa smeđim pokriljem, što može donekle varirati. Teško je pronaći pravi prototip hrušta, jer su veoma podložni aberacijama. Ličinka hrušta naziva se grčica - to je debeli crv, do 5 cm duljine i svijetložute boje. Obični je hrušt raširen po čitavoj Europi, dok se šumski zadržava samo u srednjoj. Šumski se pojavljuje nešto ranije od običnoga hrušta. U našim prilikama, obični hrušt ima trogodišnju generaciju. Kornjaši se javljaju od polovice travnja do polovice svibnja, a vrijeme pojave i trajanje života uvelike ovisi o klimatskim prilikama. Hruštevi najprije vrše tzv. dopunsko žderanje, koje traje od pet do desetak dana, a potrebno je radi spolnog dozrijevanja. Nakon dopunskog žderanja, ženke kopuliraju i masovno odlaze u zemlju, gjde polože 40-80 jaja. Obično ih ne snese sve odmah, već nakon 20-30 jaja ponovo odlazi na žderanje na stablo, te se vraća i polaže ostatak jaja, pa ugiba. Nakon 1-1,5 mjeseci izležu se ličinke, koje se zavlače još dublje u zemlju i nagrizaju sitno korijenje biljaka, pri čemu ne počimaju veće štete. Pred jesen se zavlače još dublje u zemlju, prezime, a u proljeće se povlače u gornje slojeve gdje započinju jače oštećivanje korijenja mladih biljaka, što traje do jeseni, nakon čega se ponovo zavlače dublje u zemlju. Treće godine, u proljeće, skoro odrasle grčice nastavljaju s nagrizanjem korijenja, pri čemu znaju počiniti ogromne štete. Polovinom ljeta zavlače se u dublji sloj zemlje gdje se kukulje, a pod konac ljeta se već razvijaju kornjaši. koji prezimljuju u gornjim slojevima zemlje. Čitav razvoj traje 3 godine, a u proljeće četvrte godine se ponovo pojavljuju kornjaši. Kod šumskog hrušta čitav razvoj traje 4 godine, tako da se imazi javljaju svakih pet godina. Hrušt se pojavljuje masovno za tzv. "letnih godina", periodički, pri čemu ne pokazuje pravilnost. Najčešći je u Lici i Gorskom kotaru, zatim Zagorju, dok je na istoku zemlje rjeđi. Na hrušta jak utjecaj imaju klimatske prilike i tlo - na sjeveru Europe njegov ciklus razvoja traje 4 godine, a ne tri kao kod nas. Razvojni ciklus također može varirati po trajanju - 3-4 godine za običnog i 3-5 za šumskog hrušta. Grčice su češće u livadama, vrtovima, rasadnicima i travnjacima, a rjeđe u šumama, gdje dolaze samo na rubovima. Opasan je štetnik u rasadnicima. Najviše napada hrast, brijest, lipu, grab, javor, brezu, topolu, johu, divlji kesten i voćke (naročito trešnju). Rijetko dolaze u obzir kao štetnici crnogoričnog drveća. Grčice su kao štetnici puno opasnije od imaga. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti šišmiše, vjeverice, kune, jazavce, voluharice, miševe, krtice, rovke te pitome i divlje svinje među sisavcima, zatim različite vrte ptica, dok su od kukaca najpoznatiji trčkovi (Carabus sp.) i rovac, kao i neke parazitičke muhe. Također obolijevaju od viroze, tzv. "vodene bolesti", kao i od nekih bakterija.
Polyphilla fullo F. - šareni ili veliki ljetni hrušt - naša najveća vrsta hrušta, duljine tijela do 3,5 cm. Raširen je po cijeloj Hrvatskoj, ali se većinom zadržava na pjeskovitim tlima. Roji se u srpnju, i tada oštećuje u prvom redu iglice bora, koje izgriza ili pregriza. Ima petogodišnji razvoj; veće štete su relativno rijetke, jer intenzitet pojave uvelike ovisi o klimatskim čimbenicima. Osim borovim iglicama, hrani se još i lišćem hrasta, topole, bagrema i bukve. Grčica je poznata kao štetnik vinove loze, ali može počiniti i veće štete izgrizanjem korijenja na borovim sadnicama.
Amphimalus solstitialis L. - lipanjski ili mali ljetni hrušt - roji se u drugoj polovici lipnja, a kornjaši se hrane lišćem topole, bukve, graba, vrbe i inih bjelogorica; veću štetu počinja nagrizanjem izboja borova. U srpnju se javlja i Anomala aenea Deg. - zeleni zlatar, koji ponekad u većoj mjeri zna obrstiti lišće voćaka.
Spadaju u grupu vrlo korisnih kornjaša-grabežljivaca, naročito pri suzbijanju lisnih ušiju. Imaju gotovo okruglo tijelo, crne boje, s crvenim pokriljem i nadvratkom. Kornjaše nalazimo u prirodi od rana proljeća do kasne jeseni na različitom bilju. Oplođena ženka odlaže jaja u proljeće, što traje dosta dugo (preko mjesec dana), kao i kukuljenje i pojava kornjaša. Ličinke se hrane većinom do ljeta, a ljeti se kukulje, tako da se još tijekom ljeta pojavljuju nove buba-mare. Image je moguće naći od ožujka do konca listopada. Jedna ženka odloži oko 400 jaja u manjim grupama na donjoj strani lista. Najpoznatije su vrste Coccinela septempunctata L. - obična buba-mara, sa sedam crvenih točaka na pokrilju, zatim Adalia bipunctata L. - dvotočkasta buba-mara, koja je još veći grabežljivac od obične, zatim crne buba-mare Chilocorus bipustulatus L. sa po dvije crvene pjege na svakom pokrilju, i Exochomus quadripustulatus L., sa po dvije crvene pjege na svakom pokrilju. Osobiti neprijatelji štitastih ušiju su Hyperaspis campestris Hrbts. i Rodolia cardinalis Mulls., koja je s narančinim crvcem unešena u Europu iz Amerike.
Manja porodica kornjaša, karakteristična po tome što se hrani životinjsim ostacima i strvinama; nalazimo ih u smočnicama na suhom mesu, slanini, perju, krznu, kostima; oštećuju i kukce u entomološkim zbirkama, a donekle su korisni jer uništavaju jajna legla gubara. Najpoznatija je Dermestes lardarius L. - gagrica slaninska. Mali kornjaš (7-8 mm), valjkasta, crna tijela. Poznat je kao štetnik u smočnicama, ali ga možemo naći i u prirodi, gdje uništava jajna legla gubara. Hrani se i svlakovima gusjenica i čahurama kukuljica.
Poznati šumski štetnici. Pojavljuju se u najtoplijim ljetnim mjesecima (lipanj-srpanj) na različitom cvijeću, štitarkama, kupini, malini. Ističu se metalik-bojom tijela, koja može biti zelena, crvena, crvenkasta ili modra. Tijelo im je produženo, prema zatku zašiljeno. Ličinke se dijele na dvije skupine: jedne, koje imaju znatno produžene prsne segmente u odnosu na zadčane (Buprestis - tip), i druge, koje imaju sve segmente tijela jednako zašiljene (Agrilus - tip). Po načinu života, dijele se na primarne i sekundarne štetnike. Sekundarni se, pak, dijele na grupu koja napada oslabjela, ali još zelena stabla (primarno-sekundarni štetnici) i grupa koja napada isključivo mrtvo drvo - tipični sekundarni štetnici. Štetne su samo ličinke, dok se imazi hrane cvjetnim dijelovima. Kornjaši se krasnika roje početkom ljeta - preferiraju sunce i toplinu. Najviše se nalaze na cvijeću, a često i na kladama, gredama, trupcima, stovarištima i sl. Nakon kopulacije, ženka traži mjesto za odlaganje jaja, što je obično u kori drveća - brazdama i pukotinama. Čim se ličinka izvuče iz jaja, zavlači se pod koru, rjeđe u koru ili drvo, i tu pravi hodnike različitih oblika. Obično su vijugavi, a rjeđe vertikalni (Buprestis cupressi) ili horizontalni (Agrilus biguttatus). Hodnici su redovito ispunjeni piljevinom, a završavaju kolijevkom kukuljice. Imazi Buprestis-tipa se uglavnom izvlače iz hodnika kroz ulaznu rupu, dok si Agrilus-tip prilikom izlaska iz stabla buši zasebnu rupu. Izlazna rupa krasnika poznaje se po tome što je na gornjoj strani gotovo ravna, a na donjoj ispupčena, što jasno pokazuje poprečni oblik tijela. Razvoj ličinke traje uglavnom dvije godine, ponegdje tri, a rijetko kad jednu. Štetnost pojedinih vrsta varira prema životu ličinke, a najštetnije su ličinke primarnih štetnika. Suzbijanje se provodi uništavanjem zaraženih stabala. Prirodni neprijatelji su im djetlići i neke vrste muha i osa grabljivica.
Ovaj rod čini veći broj vrsta ličinke kojih žive uglavnom u suhom drvu jele, smreke i bora. Buprestis octoguttata L. - točkasti krasnik - kornjaš tamnoplave metalik boje s 5 žutih točaka na pokrilju i jednom sa svake strane na vratnom štitu. Ženka odlaže jaja na mlade borove i smreke, ličinke žive u drvetu i dovode do sušenja mladih stabala. Buprestis cupressi Germ. - čempresov krasnik - kornjaš crne boje sa slabim plavkastim metalik sjajem. Na bazi pokrilja ima sa svake strane po jednu žutu mrlju. Tipičan je primarni štetnik u primorju, gdje napada čempres, cedar, tuju i borovicu. Vrlo je čest na tim vrstama, a osobito na piramidalnom čempresu. Napada sve tri vrste cedrova koje se kod nas uzgajaju. Njegova ličinka je najopasniji štetnik čempresa i cedra. Odlaže jaja u prvom redu na oštećena, ali i na zdrava stabla. Ličinka živi u drvetu i kroz dvije godine buši hodnik najprije prema sredini, a zatim u vertikalnom pravcu. Kornjaš izazi iz drveta na istom mjestu na kojem je ušla ličinka. Posljedice napada se primjećuju kasno, a očituje se po sušenju vrhova stabala i ulazno-izlaznim rupama, koje su ispunjene piljevinom. Suzbijanje se vrlo teško provodi, u prvom redu uništavanjem zaraženih stabala.
Phaenops cyanea F. dolazi na borovima i rjeđe na smrekama; Anthaxia sp. su poznati kao štetnici crnogoričnog drveća, a neke vrste dolaze i na bjelogorici. Anthaxia quadripunctata L. je najtipičniji predstavnik tog roda. Chrysobothris affinis Fab. - 12-14 mm dugački kornjaš s 3 pjege na pokrilju, bakreno-crvena trbuha. Ličinke dolaze u srušenim deblima i granama bukve i hrasta, ali je poznata i kao štetnik na glavi korijena mladog drveća. Ponekad kornjaš izlazi iz već obrađenog drva, budući da mu je razvojni ciklus 2 godine. Chrysobotris solieri Cast. dolazi najčešće u primorju i Dalmaciji u drvu borova.
Capnodis tenebrionis L. i Capnodis cariosa L. - dva krasnika raširena po cijelom području Mediterana. Ime su dobili po karakterističnom načinu oštećivanja drveća. C. tenebrionis je kornjaš s ličinkom Buprestis-tipa, a najopasniji je kao štetnik koštuničavih voćaka u Dalmaciji i primorju. Kornjaš u manjoj mjeri nagriza lišće, a ličinke žive na korijenju voćaka i nagrizanjem korijena uzrokuju sušenje stabla. C. cariosa je znatno veći kornjaš od tenebrionisa, a nagriza korijenje tršlje, crnike i lemprike, te počinja slične štete kao i žilogriz na voćkama. Dolazi u južnim krajevima primorja.
Coraebus bifasciatus Villers - hrastov prstenar. Spada u grupu Agrilina; kornjaš je metalik-zelene boje, dugačak oko 15 mm. Roji se počekom ljeta, kao i većina krasnika. Ličinka pripada Agrilus-tipu, a dosiže duljinu od 20 mm. Jedan od najvažnijih štetnih šumskih krasnika. Ženka odlaže jaja pojedinačno na koru, pod pupove na granama (na kontinentu redovito samo na vršnim granama, a u primorju i na donjim). Čim se ličinka izvuče iz jaja, zavlači se pod koru i buši hodnik u drvetu, prema dolje. Hodnik je vijugav i može biti dugačak i preko 1 m. Takav hodnik ličinka načini obično do jeseni druge godine, a zatim u proljeće mijenja pravac i buši prema kori, čini prstenasti zavoj i kreće vertikalno prema gore. Nakon toga načini kraći, široki hodnik u drvetu, koji završava klinastim hodnikom u kojemu ličinka načini kolijevku ili zipku. Pod kraj proljeća ličinka se zakukulji i početkom ljeta izlaze razvijeni kornjaši. Tipičan je štetnik hrastova. U primorju napada uglavnom crniku, a manje medunac i cer; uzrokuje sušenje vrhova stabala. Napada crniku u makiji, čistoj sastojini i kao soliterna stabla. Napad je općenito jači za toplijih i sušnijih godina.
Coraebus undatus Fab. dolazi u primorju, ali je mnogo rjeđi od hrastova prstenara. Ličinka najradije živi u hrastu plutnjaku, ali napada i cer. Buši vijugave hodnike u predjelu kambija, a zatim se zavlači u koru, zbog čega je osobito štetna za hrast plutnjak.
Veliki broj vrsta, od kojih su mnoge poznate kao šumski štetnici. Kornjaši su to produžena, uska tijela, mahom metalik-zelene ili plave boje. Ličinka pripada Agrilus-tipu (prvi prsni segment proširen, a stražnji hitiniziran i završava s dva šiljka). Karakterizira ih to što napadaju uglavnom fiziološki oslabjela stabla, dakle ne još suho, već zeleno drveće slabe vitalnosti. Ličinke i kornjaši oštećuju samo bjelogoricu, iako kornjaši nisu od veće važnosti kao štetnici, budući se hrane cvijećem u doba rojenja. Ženke odlažu jaja na osunčanu stranu kore drveta, obično pojedinačno ili po nekoliko u skupini. Ličinka se, nakon izlijeganja, zavlači pod koru i buši vijugave hodnike u bijeli i liku. Kod jačeg napada, hodnici se preklapaju. Hodnici mogu biti i do pola metra dugački; prije kukuljenja ličinka obično promijeni pravac bušenja, zaokrene unatrag i na kraju hodnika načini zipku u kojoj se kukulji. Razvoj ličinke traje skoro dvije godine, a čitav razvoj redovito dvije godine. Agrilus - vrste su uglavnom sekundarni štetnici. Nemaju previše prirodnih neprijatelja, osim nekih vrsta djetlića i nekih parazitičkih osa.
Agrilus bigutatus F. - hrastov krasnik. Pored prtenara, najveći štetnik hrasta iz ove porodice. Zelene je boje, dugačak 9-13 mm. U našim krajevima uglavnom dolazi u jačoj mjeri u godinama gradacije gubara, odnosno neposredno nakon gradacije gubara, zlatokraja ili suznika. Također, do jače pojave dolazi ako je hrast stradao od nekih abiotičkih faktora. Krasnik naročito napada stabla koja je započeo oštećivati gubar, a nastavila pepelnica. Ne dolazi u trulom drvu. Štetnost ovog kukca očituje se u činjenici da bi se mnoga stabla mogla opopraviti od golobrsta gubara, pa čak i pepelnice, da se ne nađe on da ih dokrajči. Ženka odlaže jaja na kori, ličinka se ubušuje u istu i buši hodnike, a zipku načini u kori. Razvoj traje dvije godine, a imazi se javljaju drugom polovicom svibnja. Suzbijanje se najbolje provodi mehaničkim putem, sječom i uništavanjem zaraženih stabala, što svakako treba činiti tijekom jeseni i zime, prije nego što izađu imazi.
Agrilus viridis L. - bukov krasnik. Maslinasto-zeleni kornjaš, po boji veoma varijabilan. Za razliku od hrastova krasnika, koji je tipični monofag, ovaj krasnik napada osim bukve i hrast, lipu, brezu, johu i ružu. Opasniji je od hrastova krasnika, ali napada većinom bukvu, ponajviše u godinama s nepovoljnim ekološkim uvjetima. Ličinka buši pod korom ili u kori vertikalne vijugave hodnike. Ako je kora debela, može se zadržati i u njoj, ali se većinom probija do lika i bijeli. Hodnici mogu biti dugački i preko pola metra. I ovdje razvoj traje dvije godine, a ličinka zipku za kukuljenje načini u jesen druge ili na proljeće treće godine. Bukov je krasnik također prvenstveno sekundarni štetnik, ali može napasti i zdrava stabla, ako su klimatski uvjeti pogodovali njegovom pojavljivanju. Može napasti i sasvim mlada stabla, pa čak i sadnice. Mlađa se stabla brzo počinju sušiti (još u godini napada), a kod starijih se simptomi očituju u pucanju i lupljenju kore na mjestu napada, ili u sušenju vrhova, no do te pojave dolazi tek u jesen druge godine ili još češće u proljeće treće. Napadnuta stabla mogu inficirati i gljive koje uzrokuju trulež drveta, u prvom redu ona na osunčanim mjestima južnih ekspozicija. Suzbijanje se vrši na mehanički način, kao i kod prethodnog štetnika.
Osim spomenutih, kod nas još dolaze Agrilus coeruleus Rossi, A. angusaulus i A. elongatus na hrastovima i bukvama, kao i A. sexgutattus Hbst. na topolama.