PTERYGOTA
Hemimetabola
Rhyncota (Hemipteroidea) = rilčari
Povratak na početnu stranicu (kući)

Heteroptera (stjenice)

Stjenice čine grupu kukaca kojih ima malo i ne počinjaju veće štete, a neke su korisne jer se hrane drugim kukcima.Većina ih je potpuno beznačajna u smislu štetništva u šumarstvu.
Gonocerus acuteangulatus Goeze - lijeskova stjenica. Uglavnom dolazi na lješnjacima, ali može napasti i dud, hrast, žutiku, borovac i sl. Jaja odlaže tijekom ljeta na donju stranu listova lijeske. Ličinke sišu sok iz plodova, a pred jesen odlaze na plodove pitomog kestena. Štete na drveću su insignifikantne.
Oxycaraenus lavaterae F.
- crna lipova stjenica. Manji štetnik na sljezovima, većinom se nalazi na lipi. Unatoč eventualnoj masovnoj pojavi, ne pričinjava nikakve štete.
Pyrrhocoris apterus L. - vatrena stjenica. Prepoznatljiva je po karakterističnoj crveno-crnoj boji s dvije crne točke na pokrilju. Jedna od najčešćih stjenica po šumama i parkovima, prvi se pojavljuje u proljeće. Zadržava se uglavnom na lipi, iako se može naći i na drugim vrstama drveća, ponekad i tijekom cijele godine. Također ne pričinjava veće štete.
Aradus cinnamoneus
Panz. - borova stjenica. Ima jako spljošteno tijelo, puno uže na prednjem nego na zadnjem dijelu; zadržava se uglavnom pod ljuskama kore na borovima i smrekama. Ne pojavljuje se u većoj mjeri već pojedinačno, te adekvatno tome ne počinja veće štete.

Homoptera - jednakokrilci

Općenito nemaju veću važnost kao šumski štetnici, već više kao štetnici na kulturnom bilju. Najvažnije su lisne uši, manje bitne su štitaste, a cvrčci, iako vrlo česti u šumama, kao štetnici gotovo da i ne dolaze u obzir.


Subordo: Cicadoidea - cvrčci

Cicada orni L. - jasenov cvrčak, isto kao i Cicada plebeja Scop. - cvrčak veliki, naši su najtipičniji predstavnici iz porodice cvrčaka (Cicadidae). Najviše ih ima u primorju, ali i na kontinentu. Jasenovog cvrčka se može najviše naći u jasenovim sastojinama, ali redovito ne pričinjava veće štete. Siše sokove ispod kore, a ženka polaže jaja u trsku, pa i u suho drvo. U posebnu porodicu cvrčaka - Cercopidae, pjenuše - spada Aprophora alni Fall., johina pjenuša. Dugačak je oko pola centimetra. Ženka odlaže jaja na grane i šibe različitih vrsta vrbe i drugog drveća. Na mjestu izlijeganja, ličinke sišu sokove ispod kore i prekrju se pjenušavim fekalijama koje ih štite od napada neprijatelja.


Subordo: Aphidoidea - lisne uši

Na šumskom drveću, kao i na kulturnom bilju, dolazi određen broj lisnih ušiju koje su za neka drveća vrlo opasni štetnici. Primarni su štetnici (napadaju zdrava stabla) te svojim sisanjem i izlučivanjem medne rose stvaraju kojekakve deformacije i šiške. Za šumarstvo su važne dvije porodice lisnih ušiju - prave lisne uši (Aphididae) i uši šiškarice (Chermesidae).

fam. Aphididae

Potporodica Aphidinae
Tribus: Lachnini

Dryaphis roboris L.- jedna od čestih hrastovih ušiju. Zadržava se na granama i izbojima hrastova. Na ceru dolazi Dryaphis cerricola Del Guercio, a na crniki Dryaphis iliciphila Del Guercio. Phyllapis fagi L. - bukova lisna uš je vrlo česta pojava na običnoj i crvenoj bukvi. Iz zimskih jaja izliježu se uši koje se smještaju s donje strane lista, a zatim se obilno prekriju bijelim voskom te izlučuju mednu rosu. Zna počiniti stanovite štete na lišću koje požuti, a i podložno je napadu drugih štetnika (gljiva čađavica). Na vrbama i kanadskoj topoli dolazi Lachnus viminalis Fonsc. Lachnus grossus Kltb. dolazi na kori smrekovih letvika i iglicama jele.

Tribus: Pemphigini

Glavna karakteristika ovih ušiju je stvaranje šišaka u kojima iste žive. Naročito su česta pojava na topolama. Pemphigus nidificus Fr. - jasenova lisna uš - stvara pet generacija godišnje, od kojih je druga krilata i seli na korijenje jele, stvara dvije aseksualne generacije i zatim spolnu, koja se vraća na jasen na kojemu ženka odlaže jaja.

Tribus: Schizoneuridae

Također uši šiškarice, većinom štetnici brijesta. Schizoneura lanuginosa Htg. - brijestova uš šiškarica.

fam. Chermesidae

rodovi: Chermes, Dreyfusia, Pineus

Chermes viridis Rtzg. - zelena smrekova uš šiškarica. Ima dvogodišnji ciklus razvoja, pri čemu stvara pet generacija. Prezimljuje u stadiju ličinke. U proljeće se razvija prva generacija - uš temeljnica (fundatrix), koja je zelene boje i beskrilna. Na donjoj strani izboja odloži 100-150 jaja. Zbog sisanja nastaje poremetnja sokova i stvara se šiška, u kojoj se stvaraju komorice. Ličinke koje preostanu napolju prije zatvaranja šiške ugibaju, a u šišci se razviju krilate uši koje napuštaju istu i odlaze na ariš, gdje se smještaju na iglicama i odlažu jaja. Ličinke koje se razviju iz tih jaja smještaju se na koru grana i debla, prekrivaju navlakom voska i prezimljuju. U proljeće završavaju svoj razvoj i pretvaraju se u ženke, koje odlože manji broj jaja iz kojih se izlegu ličinke koje opet prelaze na iglice ariša. Iz ovih se ličinaka razvija četvrta generacija - krilate seksuparne uši, koje  napuštaju ariš i prelaze natrag na smreku. Ženka nakon oplodnje odloži još po jedno jaje iz kojeg se razvija u jesen ličinka, te ista prezimi na kori grana u blizini pupa.
Vrlo je rašireni štetnik koji napada prvenstveno mlada, potištena stabla smreka, a ponekad i vitalna, samostojeća stabla, kao i sastojine. U parkovima i čistim sastojinama mogu biti i primarni štetnici, čime stvaraju preduvjete za pojavu inih štetnika.
Dreyfusia piceae Ratz. (uš jelove kore) i Dreyfusia Nuesslini C.B. (uš jelova izboja) - štetnici na kori i izbojcima jele.


Subordo: Coccoidea - štitaste uši

Štitaste uši su rilčari koji, kao i lisne uši, nanose štete šumskom drveću sisanjem hranjiva. Ističu se spolnim dimorfizmom (ženka puno jednostavnije građe od mužjaka). Najrasprostranjenije su u primorju i imaju manju ulogu kao štetnici od lisnih ušiju, iako ponekad znaju pričiniti veće štete.

fam. Ortheziinae - crvci

Peryceria Purchasi Mask. - narančin crvac; Gossyparia spuria Mod. - brijestov crvac, Coccus fraxini Kltb. - jasenov crvac. Physokermes abietis Geofrr. - smrekova štitasta uš. Monofagan štetnik koji se pojavljuje isključivo na smreci, i ponekad sisanjem u hranjiva može prouzročiti sušenje izbojaka i grana, što stvara preduvjete za pojavu sekundarnih štetnika. Eulecanium coryli L. - lijeskova štitasta uš; Eulecanium corni Bouché - šljivina štitasta uš, Eulecanium robiniarum Marchal - bagremova štitasta uš, Kermes roboris Foucr. - hrastova velika štitasta uš itd.