PTERYGOTA Hemimetabola Rhyncota (Hemipteroidea) = rilčari |
Heteroptera (stjenice)
Stjenice čine grupu kukaca kojih ima malo i ne
počinjaju veće štete, a neke su korisne jer se hrane drugim kukcima.Većina ih
je potpuno beznačajna u smislu štetništva u šumarstvu.
Gonocerus acuteangulatus
Goeze - lijeskova
stjenica. Uglavnom dolazi na lješnjacima, ali može napasti i dud, hrast, žutiku,
borovac i sl. Jaja odlaže tijekom ljeta na donju stranu listova lijeske. Ličinke
sišu sok iz plodova, a pred jesen odlaze na plodove pitomog kestena. Štete na
drveću su insignifikantne.
Oxycaraenus lavaterae
F. - crna lipova stjenica. Manji štetnik
na sljezovima, većinom se nalazi na lipi. Unatoč eventualnoj masovnoj pojavi,
ne pričinjava nikakve štete.
Pyrrhocoris
apterus L. - vatrena stjenica.
Prepoznatljiva je po karakterističnoj crveno-crnoj boji s dvije crne točke na
pokrilju. Jedna od najčešćih stjenica po šumama i parkovima, prvi se pojavljuje
u proljeće. Zadržava se uglavnom na lipi, iako se može naći i na drugim vrstama
drveća, ponekad i tijekom cijele godine. Također ne pričinjava veće štete.
Aradus cinnamoneus
Panz. - borova
stjenica. Ima jako spljošteno tijelo, puno uže na prednjem nego na zadnjem dijelu;
zadržava se uglavnom pod ljuskama kore na borovima i smrekama. Ne pojavljuje
se u većoj mjeri već pojedinačno, te adekvatno tome ne počinja veće štete.
Općenito nemaju veću važnost kao šumski štetnici, već više kao štetnici na kulturnom bilju. Najvažnije su lisne uši, manje bitne su štitaste, a cvrčci, iako vrlo česti u šumama, kao štetnici gotovo da i ne dolaze u obzir.
Subordo: Cicadoidea - cvrčci
Cicada orni L. - jasenov cvrčak, isto kao i Cicada plebeja Scop. - cvrčak veliki, naši su najtipičniji predstavnici iz porodice cvrčaka (Cicadidae). Najviše ih ima u primorju, ali i na kontinentu. Jasenovog cvrčka se može najviše naći u jasenovim sastojinama, ali redovito ne pričinjava veće štete. Siše sokove ispod kore, a ženka polaže jaja u trsku, pa i u suho drvo. U posebnu porodicu cvrčaka - Cercopidae, pjenuše - spada Aprophora alni Fall., johina pjenuša. Dugačak je oko pola centimetra. Ženka odlaže jaja na grane i šibe različitih vrsta vrbe i drugog drveća. Na mjestu izlijeganja, ličinke sišu sokove ispod kore i prekrju se pjenušavim fekalijama koje ih štite od napada neprijatelja.
Subordo: Aphidoidea - lisne uši
Na šumskom drveću, kao i na kulturnom bilju, dolazi određen broj lisnih ušiju koje su za neka drveća vrlo opasni štetnici. Primarni su štetnici (napadaju zdrava stabla) te svojim sisanjem i izlučivanjem medne rose stvaraju kojekakve deformacije i šiške. Za šumarstvo su važne dvije porodice lisnih ušiju - prave lisne uši (Aphididae) i uši šiškarice (Chermesidae).
fam. Aphididae
Potporodica Aphidinae
Tribus: Lachnini
Dryaphis roboris L.- jedna od čestih hrastovih ušiju. Zadržava se na granama i izbojima hrastova. Na ceru dolazi Dryaphis cerricola Del Guercio, a na crniki Dryaphis iliciphila Del Guercio. Phyllapis fagi L. - bukova lisna uš je vrlo česta pojava na običnoj i crvenoj bukvi. Iz zimskih jaja izliježu se uši koje se smještaju s donje strane lista, a zatim se obilno prekriju bijelim voskom te izlučuju mednu rosu. Zna počiniti stanovite štete na lišću koje požuti, a i podložno je napadu drugih štetnika (gljiva čađavica). Na vrbama i kanadskoj topoli dolazi Lachnus viminalis Fonsc. Lachnus grossus Kltb. dolazi na kori smrekovih letvika i iglicama jele.
Tribus: Pemphigini
Glavna karakteristika ovih ušiju je stvaranje šišaka u kojima iste žive. Naročito su česta pojava na topolama. Pemphigus nidificus Fr. - jasenova lisna uš - stvara pet generacija godišnje, od kojih je druga krilata i seli na korijenje jele, stvara dvije aseksualne generacije i zatim spolnu, koja se vraća na jasen na kojemu ženka odlaže jaja.
Tribus: Schizoneuridae
Također uši šiškarice, većinom štetnici brijesta. Schizoneura lanuginosa Htg. - brijestova uš šiškarica.
fam. Chermesidae
rodovi: Chermes, Dreyfusia, Pineus
Chermes
viridis
Rtzg. - zelena smrekova uš šiškarica. Ima dvogodišnji ciklus razvoja, pri čemu
stvara pet generacija. Prezimljuje u stadiju ličinke. U proljeće se razvija
prva generacija - uš temeljnica (fundatrix), koja je zelene boje i beskrilna.
Na donjoj strani izboja odloži 100-150 jaja. Zbog sisanja nastaje poremetnja
sokova i stvara se šiška, u kojoj se stvaraju komorice. Ličinke koje preostanu
napolju prije zatvaranja šiške ugibaju, a u šišci se razviju krilate uši koje
napuštaju istu i odlaze na ariš, gdje se smještaju na iglicama i odlažu jaja.
Ličinke koje se razviju iz tih jaja smještaju se na koru grana i debla, prekrivaju
navlakom voska i prezimljuju. U proljeće završavaju svoj razvoj i pretvaraju
se u ženke, koje odlože manji broj jaja iz kojih se izlegu ličinke koje opet
prelaze na iglice ariša. Iz ovih se ličinaka razvija četvrta generacija - krilate
seksuparne uši, koje napuštaju ariš i prelaze natrag na smreku. Ženka
nakon oplodnje odloži još po jedno jaje iz kojeg se razvija u jesen ličinka,
te ista prezimi na kori grana u blizini pupa.
Vrlo je rašireni štetnik koji napada prvenstveno mlada, potištena stabla smreka,
a ponekad i vitalna, samostojeća stabla, kao i sastojine. U parkovima i čistim
sastojinama mogu biti i primarni štetnici, čime stvaraju preduvjete za pojavu
inih štetnika.
Dreyfusia piceae Ratz.
(uš jelove kore) i Dreyfusia Nuesslini
C.B. (uš jelova izboja) - štetnici na kori i izbojcima jele.
Subordo: Coccoidea - štitaste uši
Štitaste uši su rilčari koji, kao i lisne uši, nanose štete šumskom drveću sisanjem hranjiva. Ističu se spolnim dimorfizmom (ženka puno jednostavnije građe od mužjaka). Najrasprostranjenije su u primorju i imaju manju ulogu kao štetnici od lisnih ušiju, iako ponekad znaju pričiniti veće štete.
fam. Ortheziinae - crvci
Peryceria Purchasi Mask. - narančin crvac; Gossyparia spuria Mod. - brijestov crvac, Coccus fraxini Kltb. - jasenov crvac. Physokermes abietis Geofrr. - smrekova štitasta uš. Monofagan štetnik koji se pojavljuje isključivo na smreci, i ponekad sisanjem u hranjiva može prouzročiti sušenje izbojaka i grana, što stvara preduvjete za pojavu sekundarnih štetnika. Eulecanium coryli L. - lijeskova štitasta uš; Eulecanium corni Bouché - šljivina štitasta uš, Eulecanium robiniarum Marchal - bagremova štitasta uš, Kermes roboris Foucr. - hrastova velika štitasta uš itd.