PTERYGOTA Hemimetabola Orthopteroidea (ravnokrilci) Saltatoria (skakavci)

fam. Phasgonuridae - konjici

Konjici, kobilice, zrikavci ili lisni skakavci odlikuju se sljedećim morfološkim osobinama: ticala su im nitasta i obično dulja od tijela, prednje noge su dugačke kao i srednje, ponekad dulje; bedro je odebljalo (skakanje) i goljenica produžena. Neke vrste imaju razvijena oba para krila, dok su kod nekih zakržljala (rod Barbitistes). Prvenstveno su biljožderi, ali mogu biti i mesožderi (entomofagni). Ponekad znaju počiniti veće štete u šumama, ali su uglavnom bezopasni.

Locusta viridissima L. - zeleni konjic - jedna od najpoznatijih vrsta. Zelene je boje i pripada grupi velikih skakavaca (25-35 mm). Iako je čest u šumama, štete su male jer nikada ne dolazi masovno.

fam. Gryllidae - šturci

Gryllotalpa gryllotalpa L. - rovac mrmak. Nije šumski, već isključivo tipični vrtni štetnik. Dolazi u rasadnicima i vrtovima. Naročito je opasan za mlade biljke, kojima nagriza korijenje; voli rahlu i toplu zemlju, bogatu kompostom, kakva se može naći u rasadnicima i vrtovima. Osim korijenjem mladih biljaka, rovac se hrani i žičnjacima, grčicama hrušteva, gusjenicama i gujavicama, tako da je i relativno koristan kukac, no njegova korisnost beznačajna je u usporedbi sa štetnošću. Najviše oštećuje smreku, pri čemu može ponekad izgristi i koru. Najdjelotvornije metode suzbijanja mrmka su mehaničke, u vidu postavljanja raznih klopki.

Gryllus campestris - šturak poljski.

fam. Acrididae - pravi ili poljski skakavci

Pravi skakavci poznati su uglavnom kao štetnici kulturnog bilja, tako da u šumarskim razmjerima ne igraju neku veliku ulogu. Dvije najpoznatije vrste su marokanski skakavac - Stauronotus maroccanus Thunb. i talijanski skakavac - Caliptamus italicus L. Za šumarstvo su puno važniji egipatski skakavac - Anacrydium aegypticum L. To je naša najveća vrsta skakavca, duljina čijeg tijela dostiže fantastičnih 5 cm za mužjake i ponekad i preko 6 cm za ženke. Sivo je smeđe do ružičaste boje. Odlaže jaja u proljeće, a roji se početkom ljeta. Dolazi u Mediteranu, često ga se može vidjeti u makijama, pored šumaraka ili grmova. Dolazi pojedinačno i ne počinja veće štete, iako ponekad podosta nagriza lišće šumskog drveća, osobito hrasta medunca.

Druga vrsta koja može počiniti štete na šumskom drveću jest skakavac selac - Pachytylus migratorius L. Zelenkasto je sive boje i malo manji od egipatskog skakavca. Javlja se u dvije forme - P. migratorius, koji dolazi pretežito u južnim krajevima, i P. migratorius f. danica L. dolazi u srednjoj Europi i sjevernijim krajevima. Razlikuje se po boji tijela i nekim drugim morfološkim osobinama, no osnovna razlika između ove dvije forme jest u tome što je prva forma (P. migratorius) migratorna vrsta, kako mu i ime kaže, dok se forma danica zadržava na mjestu na kojem se izlegao. Ponekad počinjava veće štete na lišću hrasta, jasena i bagrema.

Podisma alpina Koll. - šumski skakavac. Jedini tipični šumski štetnik, pored konjica. Obitava većinom po brdskim krajevima Hrvatske i Slovenije. Sredinom zadnjeg stoljeća prošloga milenija znao se masovnije pojaviti i počiniti kalamitete u bukovim, hrastovim i jasenovim šumama. Brštenje započinju od vrha krošnje prema sredini, a najšešće ne dolazi do golobrsta. Golobrst se odvija od svibnja do kolovoza, dakle od stadija ličinke do razvoja imaga. Ženka jaja polaže u zemlju, kao što to čine i ostali pravi skakavci.