PTERYGOTA
Holometabola
Coleopteroidea

vrati na Coleopteroidea
SCOLYTIDAE
 Povratak na početnu stranicu (kući)

Coleoptera - kornjaši

Subordo: Polyphaga

fam. Scolytidae - potkornjaci

Svakako najznačajnija porodica šumskih kornjaša-štetnika. Maleni su (1-8 mm), valjkastog, okruglastog ili jajolikog tijela, crne ili smeđe, rjeđe svijetlije boje. Glava je kratka i prilično uvučena pod vratni štit, kao i ticala. Krila su razvijena, iako neki mužjaci ne mogu letjeti. Zavšetak pokrilja - tzv. "obronak" - različito je građen i karakterističan za pojedine vrste. Gornja čeljust kratka i čvrsta; omogućuje grizenje i bušenje drva. Potkornjaci su tipični štetnici drva, jer provode život pod korom ili u samom drvu. Uglavnom su monofagni ili oligofagni, rijetko kada polifagni štetnici. Prvenstveno su sekundarni, iako u povoljnim uvjetima mogu biti i primarni štetnici. Po načinu oštećivanja također su specijalizirani, jer uglavnom dolaze na deblima, a rjeđe na granama. Uvjeti koji prethode masovnoj pojavi potkornjaka poglavito su klimatski, ali također i opće zdravstveno stanje i sastav šume igraju veliku ulogu. Ta su tri faktora najbitnija kod masovne pojave potkornjaka.

Suša - za vrijeme sušnih godina, drveće u velikoj mjeri fiziološki oslabi, što uvjetuje pojavu potkornjaka;
Starost stabla - ukoliko se određena vrsta drveća sadi van prirodnog areala - npr. smreka u nizinama. Drvo će se dobro razvijati dok ne dosegne određenu starosnu dob, a onda će biti masovno napadnuto od potkornjaka.
Sastav sastojine - uvijek su štete veće u monokulturama i homogenim sastojinama nego u prirodnim, heterogenim šumama.
Nepravilna sječa - preveliko prorjeđivanje - također mogu biti uzrok veće pojave potkornjaka.

Potkornjaci provode život u grizotinama koje načine pod korom ili u drvu. Hodnici potkornjaka uglavnom imaju za svaku vrstu određeni oblik, što uvelike pomaže pri determinaciji. Redovito se grizotina sastoji od centralnog ili materinjeg hodnika, na rubu kojeg ženka položi po jedno jaje u posebne udubine. Ličinke buše lijevo i desno od materinjeg hodnika i stvaraju zrakaste, zasebne hodnike, na kraju kojih se kukulje. Razvijeni kornjaš izlazi kroz posebnu rupu iznad mjesta kukuljenja. Što se tiče lokacija grizotina, potkornjaci se dijele na koraše i drvaše, a po vremenu pojavljivanja na rane i kasne. Gradacija potkornjaka može potrajati i 3-4 godine. Potkornjaci mogu biti monogamni i poligamni, tako da pod korom možemo naći samo ženku ili jednog mužjaka s više ženki. Ženke odlažu malen broj jaja u usporedbi s ostalim kukcima - u prosjeku 50-ak. Po načinu prehrane, potkornjaci se dijele na drvaše i gljivaše. Ličinke drvaša hrane se drvnim sokom, a ličinke gljivaša gljivicama Ambrosia sp., spore kojih u hodnike dospiju skupa s potkornjacima. U ovom slučaju, potkornjaci nisu štetni kao direktni devastatori, već kao vektori prenositelji mikotičkih oboljenja. Potkornjaci su u prvom redu fiziološki, a tek onda tehnički štetnici. Napadaju više crnogorične, a manje bjelogorične vrste. Od prirodnih neprijatelja treba spomenuti ptice (djetlići, zebe, brgljezi, pastirica itd.), a od kukaca razne vrste kornjaša i kusokrilaca. Tu su, također, i razne vrste osa najeznica te parazitičkih ili predatorskih muha, kao i neke grinje. Napad potkornjaka relativno je lako primijetiti u donjem dijelu stabla, budući da potkornjak odmah izbacuje piljevinu, koja je u slučaju bušenja kore crveno-smeđa, a u slučaju ubušavanja u bijel i drvo bijela. Napad je teže primijetiti ako je započeo u gornjim dijelovima krošnje, jer se tek po sušenju nekih grana ili vrha stabla može primijetiti da s istim nešto nije u redu. Suzbijanje potkornjaka teško se provodi, prvenstveno postavljanjem lovnih stabala te prevencijom, odnosno pravilnim gospodrenjem koje će spriječiti masovnu pojavu.

Klasifikacija potkornjaka

Subfamiliae: Scolytinae
Vratni štit obrubljen, prenja goljenica glatka, vanjski vrh goljenice se produžava u jednu kuku, a na srednjoj i stražnjoj goljenici nema nikakvih kvržica. Pokrilje završava jako svedenim obronkom.

Subfamiliae: Ipinae
Vratni štit obrubljen, goljenica na vanjskom bridu nazubljena, a na vrhu bez šiljka. Vratni štit sprijeda često hrapav. Pokrilje završava jako svedenim obronkom.

Subfamiliae: Scolytinae

Scolytus scolytus Fbr. - veliki brijestov potkornjak. Crn ili tamno-smeđ, smeđeg pokrilja, crvenkastih ticala i stopala. Duljina je 4-5,5 mm. Jedna od najtipičnijih vrsta potkornjaka na brijestovima, dok rjeđe dolazi na crnoj topoli, vrbi, jasenu, grabu i hrastu. Pravi pod korom jednokraki uzdužni materinski hodnik, dugačak 2-3 cm; sa svake se strane nalazi 20 i više larvalnih hodnika duljine 10-15 cm. Zipka se nalazi u kori ili bijeli. Mladi kornjaši vrše dopunsko prežderavanje kod rukavca lista ili u mladim zelenim izbojcima, pri čemu buše kratke hodnike. Generacija je dvostruka; pripada među kasne potkornjake - roji se početkom svibnja, a rojenje druge generacije zbiva se u kolovozu. Štetnost ovog potkornjaka je trostruka - bušenjem grana dovodi do njihovog sušenja, no puno je opasniji kao vektor opake mikoze brijesta - tzv. "holandske bolesti", mikotičkog oboljenja provodnih elemenata brijesta uzročnik kojeg je gljiva Ceratocystis ulmi, donešena iz Japana. Treći vid štetnosti je tipično sekundaran, jer svojom pojavom stvara preduvjete za pojavu ostalih bolesti.

Scolytus multistriatus Marsh. - mali brijestov potkornjak - smeđe-crne boje, duljine 2,2-3,3 mm. Pravi vertiklani materinji hodnik, ali je obično broj larvalnih hodnika puno veći nego u velikog potkornjaka - može ih biti i do 50 sa svake strane. Također ima dvije generacije godišnje i javlja se u isto vrijeme. Zadržava se u tanjim granama i gornjem dijelu stabla. Također je vektor holandske bolesti. Može se naći i na šljivi i jasici, ali puno rjeđe.

Treća vrsta vektor holandske bolesti je Scolytus sulcifrons Rey, a kod nas je pronađen u Dalmaciji. Scolytus laevis Chap. - također jedan od brijestovih potkornjaka, iako se javlja puno rjeđe od ostalih. Po veličini se nalazi između velikog i malog brijestovog potkornjaka - duljina tijela mu je 3-4,5 mm. Pravi jednokraki materinji hodnik, larvalni se hodnici nalaze u liku, a zipka u drvu. Napada nizinski brijest i vez, a dolazi još i na hrastu lužnjaku, lipi, bukvi i lijesci. Scolytus pigmaeus F. - najmanji od brijestovih potkornjaka, duljine tek 2-3 mm. Dolazi na brijestu, grabu, bukvi i maslini. Scolytus ensifer Eichf. - rjeđi brijestov potkornjak, tipičan monofagni štetnik nizinskoga brijesta. Scolytus Kirschi Skalitzky - pravi kratki materinski i oko desetak larvalnih hodnika. Napada mlade, potpuno zdrave kulture brijesta, a kod starijih se stabala zavlači pod koru u vrhovima. Scolytus Ratzeburgii Janson - brezov potkornjak bjelikar - tipičan monofag koji dolazi na raznim vrstama breze. Ima jednogodišnju generaciju; spada u kasne potkornjake, jer se javlja tek pred kraj svibnja. Mladi kornjaši ne vrše dopunsko žderanje, jer su već spolno zreli prilikom rojenja. Ženke žive 3-4 mjeseca, dok mužjaci ugibaju nakon kopulacije. Prezimljuje u stadiju ličinke, a može se naći na svim dijelovima stabla. Suzbijanje se može vršiti samo pomoću stojećih lovnih stabala, koja se iznad glave korijena isijeku u obliku prstena. Napad se može ustanoviti po zračnim rupicama na kori, koje se mogu naći u lipnju i srpnju. Na jesen treba oboriti i otkorati lovna stabla te izložiti ličinke suncu, e ne bi li ih uništili. Scolytus mali Bechst. - veliki voćni potkornjak - poznat je kao štetnik šljive, jabuke, kruške, trešnje i dunje, ali napada i oskorušu, mukinju, sremzu, brijest i glog. Scolytus rugulosus Rtzb. - mali voćni potkornjak. Još češći od velikog. Polifagan štetnik - napada još glog, oskorušu, lovor-višnju, brijest, lijesku i brezu. Scolytus carpini Rtzb. - grabov bjelikar - crn, sa smeđim ili crvenim pokriljem, duljine oko 3 mm. Dolazi u prvom redu na bijelom grabu, zatim na crnom grabu, bukvi, hrastu i lijesci. Dosta rijedak u nas. Scolytus intricatus Rtzb. - hrastov bjelikar - crn, crvenog pokrilja i crno-žutih nogu, duljine 2,5-3,5 mm. Pravi vrlo kratak, 1-3 cm dugačak materinski hodnik, koji leži u bijeli, kao i larvalni hodnici koji su dugački cca 15-ak centimetara. Zipka prodire u drvo. Hodnici se nalaze na deblu i granama, na mladim i starim stablima. Ima dvostruku generaciju. Nije rijedak, ali štete nisu veće, budući da kod sušenja hrastova ima manju ulogu od hrastova krasnika. Dopusnko žderanje vrši na bazi jednogodišnjih još zelenih izbojaka, koji se zbog napada suše. Napada u prvom redu lužnjak i ostale vrste hrastova, pa zatim pitomi kesten, bukvu, brijest, grab i topolu. Scolytus aceris Knotek - javorov bjelikar pravi kraći materinski i dugačke larvalne hodnike u bjelici, kojih može biti i do stotinjak. Dolazi na raznim vrstama javora u brdskim krajevima.

Subfamiliae: Ipinae

Dijeli se u dvanaest tribusa.

Tribus Hylesinini

Monogamni potkornjaci koji mahom žive u listačama, a rjeđe u četinjačama. Buše uzdužne jednokrake ili poprečne dvokrake hodnike. Pretežno su jednogodišnje generacije.

Hylesinus crenatus Fabr. - veliki jasenov likotoč - 4,5-6 mm dugačak potkornjak. Česta vrsta kod nas, iako zaostaje za malim j. potkornjakom. Materinski hodnik je obično poprečan, jednokrak i dosta kratak (3-5 cm), a osim tog postoje i horizontalni dvokraki hodnici, uvinuti prema gore ili dolje. Larvalni su hodnici i do 30 cm duljine, zalazi u bijel, dok se materinski nalazi u liku. Zipka se djelomično nalazi u drvu. Mladi kornjaši ne vrše dopunsko žderanje, već odmah izgrađuju materinski hodnik; prezimljuju obično u stadiju imaga, ali mogu i kao ličinke. Javlja se u travnju, a razvijeni mladi porkornjaci nalaze se u srpnju te još tijekom ljeta stvaraju drugu generaciju. Postoje također i kornjaši koji ne stvaraju drugu generaciju, već prezimljuju na vratu korijena u kratkim hodnicima. Sporno je da li ova vrsta ima dvije generacije godišnje, ili dva rojenja jedne generacije. Osim jasena napada još i hrast, javor i jorgovan.

Hylesinus oleiperda Fabr. - crni maslinov potkornjak. Prvenstveno štetnik masline, ali napada još i jasen, jorgovan, kalinu, maslinicu, i zeleniku, a ustanovljen je i na bukvi. Hylesinus fraxini Panz. - mali jasenov potkornjak. Duljine oko 3 mm, crne boje sa smeđim i tamnim ljuskama na hrptu. Pripada među važnije štetnike jasena; pod korom stvara tipične dvokrake materinske hodnike koji liče na vitičastu zagradu. Duljine su 10-ak cm, ali znatno uži od onih što ih stvara veliki j. p. Larvalni su hodnici znatno kraći - dosežu tek 4 cm. Hodnici se redovito nalaze u drvu, a rjeđe u kori; zipka se također nalazi u drvu. Kod ove vrste postoje tri vrste prežderavanja: dopunsko, regeneraciono i prežderavanje radi prezimljavanja. Radi potonjeg buše kornjaši kratke hodnike u zelenoj kori, zbog čega na raznim mjestima nastaju pukotine slične rak-ranama, koje se nazivaju "jasenove ruže". To je vrlo česta pojava na jasenu, a svjedoči o intenzitetu napada ovog štetnika. Pripada ranim potkornjacima, jer se roji već u ožujku. Od neprijatelja se ističu ose najeznice.

Hylesinus orni Fuchs - monofag jasena, vrlo sličan malom j.p.-u. Hodnici su redovito dvokraki, ali ne leže horizontalno već koso; larvalni su hodnici gusto poredani jedan do drugoga, a nisu razmaknuti kao kod malog j. p.-a. Pretežno napada mlado drveće i starije grane crnog i bijelog jasena.

Pteleobius vittatus F. - šareni brijestov likotoč. Mali potkornjak, oko 2 mm dugačak, pokriven okruglastim sivim i žutim ljuskama. Monofagan štetnik brijestova. Prepoznaje se po dvokrakim rastavljenim hodnicima koji sliče na dva jednokraka. Roji se u travnju, ima jednogodišnju generaciju i prezimljuje u larvalnim hodnicima u stadiju imaga. Phthorophloeus spinulosus Rey dolazi u brdskim šumama na jeli i smreci. Phloesinus bicolor Brull. - borovičin potkornjak, duljine oko 2 mm. Štetnik čempresa, borovice i tuje i nekih egzotičnih parkovnih vrsta. Ima dvostruku generaciju, a u primorju može imati i tri. U kontinentalnim je krajevima poznat na borovici, a u primorskim može biti još i na čempresu i tuji. Tujin potkornjak - Phloeosinus thuyae Perris - Napada isto drveće kao i prethodni, ali napada samo mlada stabla i tanke grane. Xylechinus pilosus Chap. - oko 2,5 mm dug crni potkornjak. Prvi vodoravne dvokrake hodnike, s jednim kratkim poprečnim u sredini. Dolazi isključivo na smreci.

Tribus Hilurgini

Potkornjaci dlakavog tijela, dlake u grupama ili pojedinačno. Žive na četinjačama.

Dendroctonus micans Kugelann. - veliki smrekov likotoč - najveći potkornjak naše entomofaune, duljine 7-9 mm. Crno je smeđ, jako svedenog tijela, malo proširenog prema unatrag. Glava te vratni štit su sjajni i punktirani, a pokrilje ima grube, punktiranje crte. Štetnik je smreke, a rjeđe se javlja na običnom boru i jelci. Raširen je u sjevernoj i srednjoj Europi, dok je na jugu puno rjeđi. Zanimljiv je zbog svojih familijarnih hodnika koji su skroz različiti od onih ostalih potkornjaka. Materinski je hodnik duljine do 7 cm, može biti vertikalan, horizontalan ili kos; nalazi se redovito na donjim dijelovima debla, u blizini glave korijena. Leži dijelom u kori, a dijelom u bijeli. Sa strane glavnog hodnika ženka načini široki prostor u koji odlaže jaja. Ovaj je hodnik ispunjen piljevinom, za razliku od materinskog. Jaja odlaže u skupinama, a ličinke prilikom nagrizanja ostaju skupa, a ne prave svaka poseban hodnik. Tako uz materinski nastaje širok familijarni hodnik, pa čak i ličinke iz ostalih jajnih skupina buše skupa držeći se ostalih, tako da nastaje široka grizotina u kojoj može biti i preko stotinu ličinaka. Materinski hodnik može imati i veći broj zračnih rupica, kao kod brezova i nekih drugih potkornjaka. Napada redovito starija stabla s debelom korom, ali kod nas ne počinjava veće štete.

Blastophagus (Myelophilus) piniperda L. - veliki borov srčikar - crni potkornjak sa žuto-crvenim ticalima i stopalima, duljine 4 mm; glava i vratni štit pokriveni su dugačkim dlakama. Tipičan je štetnik bora, a rjeđe napada smreku, ariš ili jelu. Poznat je i kao primaran i kao sekundaran štetnik; mjestimično počinjava veće štete. Roji se već u ožujku, a ako je proljeće hladno, javlja se kasnije, tako da spada u rane potkornjake. Materinski hodnik leži u potpunosti u liku, uzdužan je, jednokrak, duljine do 10 cm. Larvalni hodnici idu postrance i vijugavi su. Ženka položi oko 100-njak jaja. Budući da se pod korom nalazi veliki broj materinskih i larvalnih hodnika koji se međusobno isprepliću, veliki broj ličinaka ugiba. Ima jednu proljetnu i često u ljetu jednu sestrinsku generaciju, ili ima redovito dvije generacije - proljetnu i ljetnu (na sjeveru redovito jednu, dok na jugu mogu biti i dvije). Kornjaši se roje u travnju i odmah nalijeću na borova stabla, te se zavlače pod koru radi odlaganja jaja i izgradnje hodnika. Krajem svibnja stari potkornjaci napuštaju hodnike i prelaze na prošlogodišnje izbojke, gdje u srži buše hodnik i vrše regeneraciono prežderavanje. Nakon 2-3 tjedna napuštaju izbojke, traže ponovno pogodna mjesta na deblu bora, zavlače se pod koru i prave kraće materinske hodnike, u kojemu odlažu manji broj jaja, a potom ugibaju. Iz tih se jaja razviju ličinke od kojih se do zime razviju kornjaši. Mladi kornjaši koji potiču od prethodne generacije razvijaju se u ljetu i prelaze na krošnju bora, izgrizaju hodnike u malim izbojcima, a pred jesen se zavlače na glavu korijena pod koru i prezime. Štete znaju biti poveće, ako napadnu izbojke na kulturama. Najradije napadaju stara i oslbjela stabla. Bušenjem izbojaka izazivaju sušenje i otpadanje napadnutih izbojaka. Suzbijanje se vrši preventivno, izbjegavanjem sadnje borovih monokultura. U slučaju jače pojave treba postavljati lovna stabla i uništavati potkornjake.

Blastophagus (Myelophilus) minor Htg. - mali borov srčikar. Crna tijela i crvenih ticala, pokrilja i stopala. Napada uglavnom borove, najviše obični, a zatim i ostale. Vrlo rijetko dolazi na smreci i jeli. Stvara dvostruke poprečne materinske hodnike kod kojih se ulazni otvor nalazi u sredini; ti su hodnici u bijeli i mogu biti dugački do 10 cm. Larvalni su hodnici kratki, duljine 2-3 cm. Zipka se nalazi u drvu. Razvijeni kornjaši napuštaju drvo svaki kroz zasebnu rupu. Ne napada stara, već mlada stabla s glatkom korom, zbog čega stradavaju letvici i vrhovi starijih stabala. Dopunsko žderanje vrši pred jesen na izbojcima, kad se pojave mladi potkornjaci. Može imati jednu ili dvije generacije, u skladu s klimatskim prilikama i nadmorskom visinom. Bušenjem u bijeli može dovesti brže do sušenja stabla nego veliki srčikar. Napad izbojaka dovodi do sušenja i otpadanja istih. Suzbijanje se može vršiti lovnim stablima s glatkom korom, a trebale bi ostati i grane. Mogu se upotrijebiti i stojeća lovna stabla, ali na njima treba oguliti koru u obliku dva prstena. Otkoravanje treba svakako vršiti prije kukuljenja, jer se kukuljice nalaze u drvu. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti grabežljive kukce i ose najeznice.

Hylurgus ligniperda Fabr. - potkornjak valjkastog, produljenog tijela, crnosmeđe boje sa svijetlijim ticalima i nogama te dlakama na hrptu, duljine oko 5 mm. Dolazi kod nas na borovima i smrekama. Razlikuje se od ostalih potkornjaka po tome što spada u grupu korijenara - hodnike pravi na glavi korijena, obično ispod zemlje, a ponekad i niže na glavnom korijenu. Dopunsko se žderanje vrši u donjim dijelovima, iznad glave korijena, gdje se može naći veći broj kornjaša, kako izgrizaju hodnike provlačeći se jedan iza drugoga. Ne počinjava veće štete ukoliko napadne starija stabla, panjeve ili ležeće drvo, ali često se događa da se nađe na kulturama, gdje napada mlado drveće i buši hodnike na glavi korijena, kada štete mogu biti znatne, jer se napadnuto drvo obično osuši. Radi sprječavanja eventulane pojave ovoga kukca, potrebno je otkorati panjeve u sječinama.

Tribus Hylastini

Tipična grupa potkornjaka-korjenaša. Buše hodnike na korijenju crnogoričnog drveća, kao i Hylurgus ligniperda. Materinski hodnici su dulji ili kraći, a larvalni poprečni. Dopunsko se žderanje vrši pod korom u donjem dijelu starijih stabala. Opasni su naročito za kulture crnogoričnog drveća, jer dovode do sušenja stabla. Suzbijanje se provodi primamljivanjem na svježe panjeve u proljeće, jer spadaju u grupu ranih potkornjaka, a može se za suzbijanje upotrijebiti i svježa smrekova ili borova kora pod koju se zavlače radi dopunskog prežderavanja. Kod nas dolaze:

Hylurgops glabratus Zett. - na smreci, rjeđe na limburu, a može i na planinskome boru. Inače mu se areal poklapa s onim smrekova pisara. Hylurgops paliatus Gyll. je česta pojava na borovima. Hyllastes ater Payk. dolazi na običnom, a može i na primorskom i alepskom boru te na primorskoj borovici. Hyllastes cunicularius Er. napada smreku i ariš. Hyllastes attenuatus Er. nalazi se na borovima u brdskim krajevima. Hyllastes angustatus Hrbst. dolazi na smrekama i borovima, a Hyllastes opacus Er. na panjevima starih borova.

Tribus Polygraphini

Tri roda poligamnih potkornjaka koji pod korom crnogorice i bjelogorice buše zvjezdaste hodnike.

Polygraphus grandiclava Thoms. - trešnjin potkornjak - tipičan štetnik trešanja, ali je ustanovljen i na limburu. Poglygraphus polygraphus L. - smrekov likotoč - smeđi potkornjak sa žutim ticalima i nogama, glatkog te sjajnog vrata, pokriven na hrptu duguljastim ljuskama, duljine oko 2 mm. Dolazi na smreci i jeli, uglavnom pod korom, ali ponekad i u kori. Pravi tipične zvjezdaste hodnike u sredini kojih se nalazi tzv. bračna komorica, ali samo u kori mlađih stabala, dok su u starijima hodnici razbacani u svim smjerovima. Rojenje se odvija u travnju i svibnju. Kod nas ima dvije generacije godišnje. Uglavnom počinjava štete na mlađem drveću. Polygraphus subopacus Thoms. dolazi na smreci i rjeđe na boru. Carphoborus pini Fichh. je mali potkornjak do 2 mm duljine, dolazi uglavnom na jugu gdje napada obični, alepski i bjelokori bor. Carphoborus minimus Fabr. je tek oko 1,5 mm dugačak, ne počinjava veće štete. Buši uglavnom izbojke i grane borova.

Tribus Crypturgini

Ovom tribusu pripadaju najmanji potkornjaci, čija duljina ne prelazi 2 mm. Dolaze na crnogorici. Crypturgus pusillus Gyll. - mali, crni potkornjak oko 1 mm duljine. Dolazi na smreci, jeli, arišu i borovima kao parazit drugih potkornjaka. Ulazi kroz ulaznu rupu i materinski hodnik drugih potkornjaka, pa iz njih izgrađuje svoje hodnike. Za starija stabla nije važan, ali kod mlađih navodno može počiniti veće štete. Crypturgus cinereus Hrbst. - dolazi u prvom redu na borovima, a zatim na smreci i jeli. Poznat je kao prostorni parazit u hodnicima drugih potkornjaka. Zadržava se u kori i ne zalazi u drvo. C. cribrellus Rtt. dolazi na alepskom boru u primorskim krajevima, isto kao i i C. numidicus Ferr. kojega se može naći i na cedru.

Tribus Cryphalini

U ovaj tribus spada nekoliko potkornjaka koji su poznati kao vrlo štetni.

Cryphalus piceae Rtzb. - mali jelov potkornjak - 1,1 - 1,8 mm dugačak. Dolazi uglavnom na jeli, a rjeđe na boru, smreci, arišu i tuji. Pravi pod korom široke nepravilne hodnike u kojima ženka odlaže jaja u skupinama. Ličinke prave zvjezdaste larvalne hodnike. Zipka se nalazi u bijeli. Ima dvostruku generaciju; prvi put se roji u ožujku, a drugi put u srpnju. U povoljnim prilikama daje i treću generaciju koja se javlja krajem kolovoza, a razvije se do zime. Zadržava se u višim dijelovima debla, u debljim granama, ali s tanjom korom. Zajedno s krivozubim potkornjakom (Ips spinidens) predstavlja glavnog štetnika jele u Hrvata. Radi prezimljavanja zabušava se u koru ili pod koru, što oštećuje kambij. Svojim napadom stvara preduvjete za napad krivozubog potkornjaka. Suzbijanje se vrši pomoću lovnih stabala, u isto vrijeme kada se suzbija i krivozubi potkornjak. Cryphalus abietis Rtzb. - smrekov mali potkornjak - iste veličine kao i potonji. Rjeđi je od jelovog, a napada smrekove letvike i kulture. Rjeđe se javlja na drugim četinjačama (jeli i duglaziji). Pripada među rane, monogamne potkornjake; ima dvije generacije. Ernoporus tiliae Panz. - lipov potkornjak. Također vrlo malen - 1,1 -1,5 mm duljine. Stvara na granama lipe, a rjeđe na grabu, dvokraki do 8 cm dugački hodnik. Dolazi uglavnom samo na suhim granama, te je sekundaran štetnik. Ernoporus fagi Fabr. - bukov potkornjak. Nešto veći od lipovog, dosiže duljinu do 2 mm. Ženka pravi pod korom nepravilne zvjezdaste hodnike. Monofagan je i monogaman. Ima dvostruku generaciju, spada u kasne potkornjake, jer se uglavnom javlja tek u svibnju. Dolazi još i na ceru i brezi. Trypophloeus asperatus Gyll. - jasikov potkornjak. Duljine 1,5-2 mm, stvara hodnike pod korom jasike, a dolazi još na jablanu i vrbi. Trypophloeus granulatus Rtzb. - topolov potkornjak. Dolazi pod korom bijele topole, jablana i jasike.

Tribus Xyloterini

Tzv. potkornjaci drvaši-ljestvičari. Monogamni su i polifagni; žive u drvu. Hrane se drvnim sokom i gljivicama koje se razviju u hodnicima; roje se rano.

Xyloterus domesticus L. - bukov drvenar ljestvičar. Duljine 3-3,5 mm, crn, sa žutim ticalima, stopalima i pokriljem. Sekundaran je tehnički štetnik, napada bukvu, hrast, grab, brezu, javor i drugu bjelogoricu, te izaziva mušičavost drva. Pravi tzv. "ljestvičaste hodnike" koji se razlikuju prema vrsti drveta. Načini najprije ulazni hodnik, a uz materinski nastaju larvalni prema gore i dolje uz godove, preko njih ili u koso, što ovisi o vrsti napadnutog drveta. Roji se u rano proljeće, generacije je jednogodišnje. Prezimljuje kao kornjaš u zemlji ili pod korom drveća. Xyloterus signatus Fabr. - hrastov drvenar ljestvičar. Duljine 3,2-3,8 mm, žuto-smeđ, sa tamnim prugama na pokrilju. Pravi gotovo jednake hodnike u drvu kao i bukov ljestvičar, a pored hrasta napada isto bjelogorično drveće kao i potonji.

Xyloterus lineatus O. - crnogorični ljestvičar. Sličan je hrastovu, veličine kao signatus. Poznati je štetnik crnogoričnog drveća, ali najviše napada jelku. Ima dvostruku generaciju i roji se u rano proljeće. Hodnik redovito ide prema srži, a zatim se račva u dva hodnika u smjeru godova, u koje ženka polaže jaja u udubine ispunjene piljevinom. Ličinke buše kratke hodnike prema gore i dolje, slično kao i drvenari na bjelogorici. Prije samog kukuljenja ličinka se okrene prema materinskom hodniku, jer kod ljestvičara razvijeni kornjaši izlaze van kroz materinski hodnik, a ne stvaraju posebne rupe. Hodnici prodiru radijalno oko 6 cm; buši ih ženka za kojom ide mužjak koji izbacuje piljevinu. Ženka odlaže oko 50-ak jaja. Borave u hodnicima sve do razvoja kukuljica. Ovi kornjaši prenose u hodnike i spore Ambrosia gljivice, kojima se hrane. Napadaju uglavnom oborena, svježa stabla; šteta je prvenstveno tehničke prirode. Imaju veći broj prirodnih neprijatelja nego ini potkornjaci, a u njih se ubrajaju razni grabežljivi kornjaši i parazitičke ose. Suzbijaje se u prvom redu vrši preventivno, i to tako da se trupci otkoraju još u sječini, a nipošto ne dovažaju s korom na stovarište. Također ih je potrebno ostaviti na osunčanom mjestu na kojemu će se što prije posušiti, jer vlaga pogoduje razvoju potkornjaka.

Tribus Dryocoetini

Monogamni potkornjaci koji žive pod korom raznih bjelo i crnogoričnih vrsta. Dryocoetes autographus Rtzb. - dlakavi smrekov potkornjak - rđastosmeđe ili kestenjaste boje, pokriven sivim dlačicama, duljine 3-4 mm. Napada najviše smreku, a rjeđe jelu, vajmutovac i ariš; dolazi i na svim borovima. Hodnici su uglavnom nepravilni. Dvostruke je generacije. Nepravilno je i rojenje - ljeti se može naći od svibnja do konca srpnja, pa je teško odrediti kojoj generaciji pripada pojedini hodnik. Kao štetnik nije od veće važnosti. Dryocetes villosus Fabr. - manji od potonjeg, tamno ili rđasto smeđ, duljine 2,5-3 mm. U prvom redu napada hrast, ali i bukvu, pitomi kesten i johu. Poligaman je; hodnike pravi u donjim dijelovima debla, ali ne počinja veće štete.

Tribus Xyleborini

Kod ovih je potkornjaka drvaša jako izražen spolni dimorfizam. Ženke mogu letjeti, a mužjaci ne. Hodnike pravi samo ženka. Hrane se drvnim sokovima i gljivicama.

Anisandrus (=Xyleborus) dispar Fabr. - nejednaki potkornjak drvenar. Crno-smeđ, sa žutim ticalima i nogama. Ženka je valjkasta tijela, pokrivena rijetkim dlakama. Mužjak je dugačak do 2, a ženka do 3 mm. Kornjaši prezimljuju u hodnicima, a u travnju i svibnju izlijeću ženke, nakon što bijahu oplođene. Mužjaci ostaju u hodnicima i ugibaju za neko vrijeme. Mužjaka je puno manje nego ženki. Ženka najprije izbuši kratak hodnik u radijalnom smjeru, a od njega se zatim odvajaju primarni u smjeru godova, a okomito na njih izbuši 3-4 sekundarna hodnika. Hodnici zadiru do 6 cm, ali kod mlađih stabala skroz do srži. Odlaže jaja u skupinama po 6, a može odložiti do 40-ak. Ličinke ostaju u materinskom hodniku i tu se hrane gljivicama. Nakon kukuljenja ličinaka, ženka napušta grizotinu i izlazi van, gdje za kratko vrijeme ugiba ili se još jedanput ubušuje u drvo i odlaže jaja, stvarajući sestrinsku generaciju. Mladi kornjaši prezimljuju u materinskom hodniku, a razviju jse već početkom ljeta. Generacija je jednogodišnja. Prirodni neprijatelji su neke vrste osa najeznica. Sekundaran je štetnik - napada uglavnom oštećena i bolesna stabla. Značajan je štetnik voćaka, dok je za šume manje bitan. Također je važan fiziološki štetnik, jer uništava kambij. Suzbijanje se provdi preventivno i mehaničkim putem, uništavanjem napadnutih stabala te njihovih dijelova.

Xylosandrus germanus Blandf. - crni drvenar - ustanovljen u Njemačkoj 1952., a inače potječe iz Japana. Po građi je sličan nejednakom drvenaru, a duljina tijela ženke je cca 2,3 mm, dakle za mm manja od nejednakog. Ženka je crna, a mužjak svijetlije boje. Mužjaci također ne mogu letjeti. Ovaj drvenar buši hodnike radijalno kroz koru u drvo, i to materinski duljine tek do 2 cm, na kraju kojega stvara široki familijarni. U domovini dolazi na čajevcu, johi, grabu i dudu. Najprije se razvio u Americi, a odande je dospio u Europu. U Americi je bio štetnik javora, bukve, hrasta i hikorije, a postao je i vektor holandske bolesti. Kao štetnik opasan je isključivo za mlada stabla, budući da mu hodnici sežu u drvo tek nekoliko milimetara. Može počiniti znatne štete u rasadnicima, na voćkama i u kulturama. Mjere suzbijanja su slabo poznate, a jedna je i zabrana izvoza bilo kakvog drveta sa zaraženog područja.

Xyleborus monographus Fbr. - crveno-smeđi drvenar, valjkasta tijela, žutih ticala i nogu. Ženka je oko 3 mm dugačka, a mužjak 2-2,5. Ženka leti, mužjak ne; mužjaci su puno rjeđi od ženki. Napada najviše hrast, bukvu, brijest i pitomi kesten, ali se pojavljuje i na crnogorici. Buši radijalni ulazni hodnik duljine do 8 cm. Ženka odlaže jaja u skupinama, ali ličinke ne buše posebne larvalne hodnike već skupa prave plitičasti hodnik i hrane se gljivicama. Kornjaši se javljaju u rano proljeće i napadaju prvenstveno svježe oborena stabla. Suzbijanje se sastoji od pravovremenog otkoravanja oborenih stabala, a i u što skorijem otklanjanju istih iz šume. Napada samo svježe i vlažno drvo, iz razloga što gljivice kojima se hrane žive u takvim uvjetima. Xyleborus dryographus Rtzb. - mali drvenar - ženka je tamno-smeđa, a mužjak žuto-smeđ; stopala i ticala su žuti. Ima dvije generacije. Roji se prvi puta u ožujku, a drugi put u srpnju. Polifagna je vrsta, napada i listače i četinjače, te je kao takav poznat u voćnjacima i u šumama. Dolazi na hrastu, bukvi, javoru, lipi, johi, topoli, brezi, pitomom kestenu, brijestu, jasenu, boru, smreci, jeli, arišu, duglaziji... Napada uglavnom bolesna i oštećena stabla bez obzira na dob. Xyleborus eurygraphus Rtzb. pravi dvokrake hodnike u drvu borova. Dolazi češće u primorju. Xyleborus cryptographus Rtzb. dolazi na topolama.

Tribus Taphrorychini

Ovoj grupi pripada veći broj potkornjaka šumskih štetnika, i to rodovi Pityophthorus, Taphrorychus i Pityogenes. Jedina vrsta iz ovog tribusa koja pripada grupi Thamnurgina, a poznata je kao štetnik u šumama, je Lymantor coryli Perris - mali potkornjak, 2 mm duljine; dolazi u suhim izbojcima i granama u kojima pravi nepravilne hodnike te svojim izgrizanjem rastače drvo. Napada lijesku, grab, hrast, javor, krušku, jorgovan te krkavinu.

Pityophthorus micrographus L. - smrekov mali granar. Tek 1 do 1,5 mm dugačak, produžena, uska, valjkasta tijela. Česta je pojava u granama i u letvicima smreke. Osim na smreci dolazi još na jeli, boru, arišu, cedru, kanadskoj čugi i duglaziji. Poligaman je; pravi pod korom u bijeli zvjezdasti hodnik koji se sastoji od bračne komorice i 4-7 nešto zavinutih hodnika duljine do 5 cm. Ženka odlaže jaja u razmaknute udubine, a ličinke buše hodnike u bijeli. Hodnici se ne križaju. Zipka kukuljice se nalazi u kori. Roji se kasno, ima dvije generacije godišnje. Uglavnom je štetnik grana, ali nije tipičan sekundarni štetnik, jer svojim oštećivanjem može dovesti do sušenja zdravih dijelova stabla. Svojom pojavom stvara preduvjete za pojavu drugih potkornjaka, naročito smrekovog šestozubog potkornjaka (Pityogenes chalcographus). Suzbijanje je povezano sa suzbijanjem inih potkornjaka.

Pityophthorus exsculptus Rtzb. - dolazi uglavnom samo u suhim i oštećenim granama smreke i bora; pravi zvjezdaste hodnike s 2-6 krakova, koji mogu biti dugački i do 30 cm. P. pubescens Mrsh. dolazi na borovima gdje pravi hodnike u tankim granama, a osim toga dolazi i na izbojcima koji bijahu napadnuti od borova srčikara (Blastophagus piniperda). Na borovima dolaze još P. glabratus Eichh. i P. carniolicus Wichm. Taphrorychus bicolor Hrbst. spada u grupu potkornjaka granara. Pravi nepravilne hodnike u bolesnim i polusuhim granama bukve, hrasta, breze, graba, jasike i oraha. Pytyogenes chalcographus L. - šestozubi smrekov potkornjak. Sprijeda crn, a u stražnjem dijelu kestenjast, duljine 2-2,3 mm. Pored smrekova pisara jedan od najčešćih potkornjaka na smreci. Može se još naći na jeli, arišu i raznim borovima. Poligaman je; pravi ispod kore zvjezdaste hodnike. Bračna komorica je skrivena u kori, a materinski hodnici su dobro razvijeni (jednoj bračnoj komorici pripada 3-6 materinskih hodnika). Larvalni hodnici se nalaze jedan do drugog, a nalaze se dijelom u bijeli, a završetkom u kori. Roji se u rano proljeće, a rojenje zna dugo potrajati. Rojenje druge generacije se obično zbiva u srpnju. Kod nas daje redovito dvije generacije. Pored smrekova pisara, najštetniji smrekov potkornjak. Napada fiziološki oslabjela stabla i letvike; na starijim stablima obično dolazi samo u gornjim dijelovima, a na mladim stablima s tanjom korom napada čitavo stablo. Može se pojaviti masovno, i tada napada i zdrava stabla. Suzbijanje se vrši skupa sa suzbijanjem smrekova pisara. P. trepanatus Noerdl. - šestozubi mali borov potkornjak - sličan smrekovu potkornjaku, ali nešto veći - 2,2-2,5 mm. Dolazi u primorju i Istri na borovima, osobito crnom boru. Hodnike pravi u granama. P. bidentatus Hrbst. - borov dvozubi potkornjak. Mužjak na obronku pokrilja ima zavinut, dosta dugačak i tanak zub, kojega ženka nema. Duljine je 2-2,8 mm. Napada mahom razne vrste borova, zatim ariš, smreku, jelu i duglaziju. Roji se u kasno proljeće, pa ponovo ljeti. Ima dvostruku generaciju. Na granama pravi zvjezdaste hodnike s bračnom komoricom u sredini, od koje se odvaja 3-7 materinskih hodnika duljine do 5 cm, od kojih se odvajaju vijugavi larvalni hodnici. Regeneraciono i dopunsko prežderavanje se vrši u hodnicima, koji imaju zbog toga razna proširenja. Česta je pojava na granama četinjača, ali nije isključivo sekundaran, već i primaran štetnik, jer zalazi i u potpuno zdrave grane i dovodi do postupnog slabljenja stabla. Može počiniti velike štete u borovim kulturama. Ima velik broj prirodnih neprijatelja, osobito među parazitičkim osama i grabežljivim kornjašima. U svrhu suzbijanja treba paziti na šumski red, a mogu se upotrijebiti i lovna stabla koja u roku mjesec dana treba otkorati i spaliti grane. P. quadridens Hartig - četverozubi smrekov potkornjak. Dolazi također na borovima, a rjeđe na smreci. Pravi zvjezdaste hodnike; puno je rjeđi od dvozubog. P. bistridentatus Eichh. - trozubi jelov potkornjak. Ispred prvoga ima na obronku još jedan mali zavinuti zubac, tako da sa svake strane obronka ima tri zuba, koji se kod ženke slabo raspoznaju. Dolazi na borovima i pravi zvjezdaste hodnike. Kod nas su još poznati P. pilidens Rtt. kao štetik na bjelokorom i ilirskom boru, zatim P. calcaratus Eichh. na alepskom i primorskom boru.

Tribus Ipini

Također poligamni potkornjaci, poznati kao štetnici četinjača.

Pityokteines curvidens Germ. - jelov krivozubi potkornjak. Kao i većina potkornjaka, smeđe boje, osim što su mlađi oblici svjetliji, a stariji tamniji. Pokrilje završava strmim obronkom koji sa strane nosi tri oštra, dosta velika zuba, a pored njih još dva manja. Pokrilje je punktirano većim ili manjim, u redove poredanim točkama. Duljine je u prosjeku 2 - 3 mm.Tipičan štetnik jele, dolazi na raznim vrstama iste, a pored nje je ustanovljen na arišu, smreci, običnom boru, vajmutovcu, libanonskom cedru i duglaziji. Pod korom pravi dvokraki poprečni hodnik, ali najčešće od ulaznog ide početni materinski prema gore i dolje, a svaki se na kraju račva u dva poprečna kraka, što znači da su se tu nalazile dvije ženke. Bračna komorica se ne vidi, jer se nalazi kao proširenje ulaznog hodnika. Oblici hodnika dosta variraju. Larvalnih hodnika može biti 30-80, vijugavi seu i teku prema gore i dolje. Dopunsko prežderavanje vrši se obično u produžetku zipke. Pored redovne generacije, ženka pristupa stvaranju novih hodnika za sestrinsku generaciju, prije čega čini regeneraciono žderanje u blizini hodnika glavne generacije. Ljeti pravi drugu generaciju. Ovaj štetnik nije raširen i u biti je dosta rijedak. Napada samo starije jele s debljom korom, i to u donjim dijelovima.

Pityokteines spinidens Reitt. je druga vrsta koja pripada grupi krivozubih potkornjaka. Glavna razlika između ove i prethodne vrste je u građi zubaca na obronku pokrilja - kod mužjaka je donji zubac horizontalan, šiljat i pomalo zavinut; drugi zubac je zašiljen i okrenut koso prema dolje. Ispod te "kuke" nalaze se dvije horizontalne kvržice i zatim treći zubac. Kod ženke su zupci puno kraći, pokrilje je jače, ali punktirano sitnijim točkama. Čuperak dlaka na prednjem rubu vratnog štita je znatno dulji od dlaka na čelu, dok je kod curvidensa manji. Nešto je manji od curvidensa, cca 2 - 2,6 mm. Napada jelu, ariš, običnu i kavkasku smreku te obični bor. Obično pravi četverokrake zvjezdaste hodnike, koji mogu ležati poprečno, koso ili vertikalno. Grizotine su vrlo slične onima od Pityokteines vorontzovi i Polygraphus polygraphus. Liježe manji broj jaja od curvidensa; larvalnih hodnika može biti do 60. Javlja se rano, već u ožujku, ali rojenje može potrajati i par tjedana. Čim kornjaši izlete iz zimovališta, ubušuju se u oborena svježa stabla i pristupaju izgradnji hodnika. Osim sestrinske generacije koja je dosta rijetka, dolazi kod ove vrste i druga generacija, a mladi se kornjaši iste mogu naći pod korom još u listopadu. Kornjaši redovno prezimljuju u kori zdravih stabala, gdje načine dosta široku bušotinu koja se ne primjećuje izvana. Ovo je najtipičniji jelov krivozubi potkornjak koji se javlja periodički, a ponekad i masovno, ako uvjeti dopuste. Glavni štetnik jele među potkornjacima; ne tipičan sekundaran štetnik, jer zna napasti i zdrava stabla. Veoma raširen na području areala jele.

Pityokteines vorontzovi Jacobs - mali krivozubi jelov potkornjak - treća vrsta iz grupe krivozubih potkornjaka. Takđer ima tri, ali kraća, zupca. Pokrilje također punktirano, ali su točke razbacane i nejednake veličine. Dugačak je u prosjeku 1,9 - 2,1 mm. Stvara pod korom četverokrake poprečne hodnike, a u sredini se nalazi bračna komorica. Broj materinskih hodnika je redovito četiri, a ponekad ih je i više. Uvijek imaju horizontalan smjer. Uz svaki materinski nalazi se 20-80 larvalnih hodnika. Hodnici se ne miješaju, već svaki zauzima svoj prostor. Tipičan je sekundarni štetnik; dolazi na oslabjelim i potištenim stablima, često napadnutim od drugih potkornjaka. Imaju u prirodi veći broj neprijatelja među grabežljivim kornjašima i parazitičkim osama. Suzbijanje se vrši postavljanjem lovnih stabala, i to onih s tanjom korom, a na kraju istih ostavi se na vrhu nekoliko grančica - na taj način privući će se sva tri krivozuba i mali jelov potkornjak također. Lovna stabla treba otkorati u drugoj polovici svibnja, a treba paziti da se skine i liko, jer se tu nalaze zipke. Kod otkoravanja treba postaviti cerade, kako kornjaši ili ličinke ne bi pobjegli. Vrhove lovnih stabala treba sakupiti i spaliti.

Ips sexdentatus - veliki ili šestozubi potkornjak - crn, pokriven smeđastim dlakama; noge i ticala rđasti. Naročito se ističe zupcima na obronku pokrilja, kojih ima po šest sa svake strane. Ujedno prilično veliki potkornjak čija se duljina tijela kreće od 6 do 8 mm. Dolazi na borovima, jeli, smreci i arišu, na starijim stablima s debelom korom. Pravi pod korom do 30 cm dugačke materinske hodnike. Uzdužni su, a mogu biti i 4-5 mm široki. Uvijek imaju veći broj zračnih otvora. Larvalni su hodnici razmjerno kratki, tek 1-3 cm, i nalaze se sa strane materinskih. Čitava se grizotina nalazi u kori. Mladi potkornjaci vrše dopunsko žderanje u produženju zipke. Ima dvostruku generaciju - proljetno se rojenje zbiva u travnju, a ljetno u srpnju. Tipičan je sekundarni štetnik, jer u prvom redu napada ležeća stabla, zatim bolesna, koja se suše.

Ips typographus - smrekov pisar ili smrekov osmerozubi potkornjak. Crnosmeđ ili crn, s punktiranim linijama na pokrilju; na obronku se sa svake strane nalaze 4 zupca. Dugačak je oko 5,5 mm. Jedan od najpoznatijih i za smreku najopasnijih štetnika, iako je u prvom redu sekundaran. Najčešće napada smreku, a osim nje još borove i ariše. Pod korom pravi jedno-, dvo- ili trokrake uzdužne hodnike. Duljina hodnika ovisi i o gustoći populacije, odnosno intenzitetu napada. Što je napad potkornjaka jači, to su hodnici manji, a ako je slabiji, isti su dulji. Iako se, kao i ostali potkornjaci, može smatrati sekundarnim štetnikom, kod masovne pojave postaje primaran, jer može napasti i potpuno zdrava stabla. Uz povoljne uvjete može izazvati kalamitet. Pripada u srednje rane potkornjake - pojavljuje se tek u travnju, a drugi puta u srpnju; druga je generacija redovito slabija po intenzitetu. U povoljnim prilikama daje i treću generaciju. Potkornjaci 2. generacije prezime, pa kopuliraju tek u proljeće. Razmnjažanje traje od proljeća do zime, tako da se pod korom mogu naći jedinke u raznim fazama razvoja. Napad na stabla traje od proljeća do rujna; kad nastupi hladnije vrijeme, povlače se pod koru ili u stelju, i tamo prezimljuju. Osim redovne dvije dolazi i do stvaranja sestrinskih generacija. Ženka odloži 30-100 jaja. Larvalni su hodnici dugački prema mogućnostima, a materinski 5-15 cm. Larvalni su tek par centimetara dugački, a na kraju svakog nalazi se zipka. Cijela se grizotina nalazi u kori. Dopunsko prežderavanje mladi potkornjaci vrše najprije u produžetku zipke, a kad izađu van, prelaze ponekad i na druga stabla. Ako su se u jesen kasno pojavili, dopunsko prežderavanje čine u proljeće na raznim otpacima smreke ili na boru, arišu, jeli, pa čak i bukvi. Kod nas se javlja periodički masovno, redovito u sušnim godinama, dakle prvenstveno uvjetovano klimatskim prilikama. Suzbijanje se provodi postavljanjem lovnih stabala, s obaveznim postavljanjem cerada kod otkoravanja. Spaljivanje se obavezno mora primijeniti na dijelove stabla koji se ne mogu otkorati.

Ips amitinus Eichh. - sličan smrekovu pisaru, također s četiri zupca na obronku, ali je punktacija pokrilja jasnija kako u redovima, tako i na obronku, a ne samo u prednjem dijelu. Dugačak je oko 4 mm. Dolazi na smreci, boru i arišu. Pravi grizotinu koja se sastoji od bračne komorice i 3-7 hodnika koji uglavnom idu uzdužno, a ponekad i koso. Materinski hodnici su uži od onih u pisara. Ips cembrae Heer - veliki arišev potkornjak. Dolazi na arišu, limburu, običnom boru i smreci. Pravi pod korom trokrake ili višekrake zvjezdaste hodnike. Na arišu može počiniti velike štete. Ips duplicatus Sahlb. - također ima četiri zuba, ali je prvi jače razmaknut, a preostala tri stoje bliže jedan drugome nego kod smrekova pisara. Dolazi najčešće na smreci i pravi hodnike slične onima od Ips amitinus. Napada još limbur i obični bor. Ips Mannsfeldi Wachtl. - ima također četiri zuba, dolazi na običnom boru. Ips acuminatus Gryll. - oštrozubi borov potkornjak - tamnosmeđ sa svijetlijim pokriljem, a noge i ticala su žuto-crveni. Pokrilje je kratko, a na obronku ima sa svake strane po 3 zuba; treći je dvostruk. Dosta česta pojava kod nas - napada ilirski te planinski bor, a dolazi i na arišu i smreci. Napada uglavnom drveće s tanjom korom, letvike ili grane. Jedan od najznačajnijih potkornjaka borova te uglavnom primaran štetnik. Ne javlja se masovno, svojim napadom uzrokuje prorijeđivanje krošnje, jer se na napadnutim granama suše iglice. Ima jednu generaciju; roji se dosta kasno. Orthotomicus erosus Wollast. - tipičan štetnik Mediterana. Dolazi na gotovo svim vrstama borova u primorskim krajevima. O. proximus Eichh. dolazi na mladim borovima, O. laricis Fabr. na borovima i smrekama, rjeđe na arišu i jelci, O. saturalis Gyll. dolazi na borovima i smrekama i rjeđe na arišu.

fam. Platypodidae

Platypus cylindrus Fabr. - hrastov valjkasti srčikar. Smeđe, produženo, valjkasto tijelo, pokriveno rijetkim žućkastim dlačicama. Na tjemenu ima u sredini uzdužnu brazdu, vratni je štit punktiran. Na pokrilju se nalaze punktirane linije. Dugačak je 5-5,5 mm. Napada hrast, bukvu, jasen, lipu te pitomi kesten. Zavlači se u donje dijelove ležećih stabala, a zalazi i u svježe panjeve. Kornjaši se roje početkom ljeta i odmah nalijeću na svježa neotkorana stabla i trupce. Ženka se zavlači u drvo, a mužjak ide za njom i izbacuje piljevinu. Kad je ženka stigla do srži, okrene u stranu i buši u smjeru godova. Poprečni hodnik može biti i do 30 cm dugačak. Još za vrijeme bušenja, ženka započinje s odlaganjem jaja. Ličinke ostaju u materinskom hodniku i hrane se Ambrozija - gljivicama. Odrasle ličinke izbuše krakak hodnik i na njegovom kraju načine zipku. Kukulje se u kasnu jesen, a mlađi kornjaši ostaju u materinskim hodnicima sve do početka ljeta, tj. do rojenja. Ima jednogodišnju generaciju. Nikada se ne javlja masovno, ali svojim oštećivanjem uvelike smanjuje tehničku vrijednost drveta. Suzbijanje se teško provodi - zaraženo drvo treba što prije odstraniti iz šume. Kod nas još dolazi, ali rjđe, Platypus cylindriformis Reitt. koji napada hrast lužnjak i rjeđe bukvu.