Povijest Zavoda za uzgajanje šuma povezana je s poviješću razvoja šumarske nastave i znanosti u Hrvatskoj.

            Na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima postojao je Kabinet za šumsko-proizvodne struke u čijem je sastavu bio i predmet Sađenje i gajenje šuma, koji su predavali: Dragutin Hlava 1861–1892, Franjo Čordašić 1863–1872 i Franjo Ž. Kesterčanek 1878. i s manjim prekidima do 1899.

            Osnivanjem Šumarske akademije 1898. godine Kabinet za šumsko-proizvodne struke s predmetima i knjižnicom prelazi iz Križevaca u Zagreb te službeno počinje  raditi 1899. godine. U sastavu Kabineta su predmeti: Uzgajanje šuma, Uporaba šuma, Šumskomehanička tehnologija, Čuvanje šuma do 1912. i Anatomska građa drva do 1916. godine.

            Prvi predstojnik Kabineta je bio profesor Šumarske akademije Franjo Ž. Kesterčanek (1899–1915), a nakon njega profesor Šumarske akademije dr. Andrija Petračić (1916–1919).

            Zavod za uzgajanje šuma, u približno sličnom današnjem organizacijskom obliku, osnovan je naredbom Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade, Povjereništva za prosvjetu i vjeru, od 14. 3. 1921,  broj 4134. Istodobno je objavljen Statut Zavoda prema kojemu je određena njegova svrha: “da služi naučnom istraživanju zavodskog stručnog osoblja, naprednijih slušača i apsolvenata, da omogući održavanje seminara iz uzgajanja kao i da daje stručna mišljenja vlastima i ostalim interesentima”.

            Prvi je predstojnik Zavoda bio prof. dr. sc. Andrija Petračić. On je osnovao laboratorij, kabinet sa zbirkom sjemena, češera, pupova te herbarij, šumski vrt za pokusne i nastavne svrhe i zavodsku knjižnicu. Prof. dr. sc. Andrija Petračić predaje predmete Uzgajanje šuma i Dendrologiju, a vodi Zavod sve do odlaska u mirovinu 1952. godine.

            Zavod se nalazio u Šumarskom domu u Vukotinovićevoj ul. 2 do 1946, kada je preseljen u novu zgradu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Maksimiru.

            Razvoj Zavoda za uzgajanje šuma može se podijeliti u četiri razdoblja: prvi od osnivanja Zavoda 1919. do 1930. godine, drugi od 1930. do 1945, treći od 1945. do 1960. i četvrti od 1945. do danas.

            Prvo razdoblje odnosi se na osnivanje i ustrojstvo Zavoda kao temeljne nastavne jedinice iz Uzgajanja šuma i Dendrologije. Osim tih predmeta u Zavodu je postojao i Seminar iz uzgajanja šuma te predmet Anatomija drveća i grmlja. U tom su razdoblju sređene dendrološke zbirke sjemenja, češera i pupova, koje su naslijeđene od Šumarske akademije, obavljena je njihova dopuna i osnovan dendrološki herbarij. Već je 1922. godine osnovan zavodski šumski vrt na 1 ha uz potok Bliznec u Maksimiru, zapadno od današnjeg “Ljetnikovca”. U prvo vrijeme vrt je uglavnom služio za potrebe nastave, a poslije i za proizvodnju biljaka za pošumljavanja u okolici Zagreba.

            U to se vrijeme  Zavod počinje i kadrovski popunjavati. Prvi pomoćni službenik u Zavodu je bio ing. Vladimir Škorić, i to od 1922. do 1925. Tada mu je omogućen nastavak studija botanike na Filozofskom fakultetu,  gdje je doktorirao 1925. godine.

            Drugo stručna osoba Zavoda bio je nadlugar Josip Mažuran, koji je počeo raditi kao rasadničar početkom 1923. Uz njegovu suradnju proradio je šumski vrt. Od 1926. do 1930. u njemu se proizvelo više od 350 000 sadnica. Prihodi od sadnica upotrijebljeni su za opremu i unapređenje rada šumskog vrta. U to se vrijeme radi na njegovu premještanju na pogodnije mjesto južno od Zoološkog vrta. Na tom je prostoru Zavod u zajednici sa Zavodom za selekciju poljoprivrednog bilja izgradio zajedničku zgradu, koja je dovršena 1928. U njoj je bio stan za rasadničara i tri službene prostorije. U jednoj od njih smještena je zbirka oruđa i alata. U tijeku 1928. ograđena je površina novoga šumskoga vrta, premještene barake i presađene biljke. U novom se vrtu opsežnije počelo raditi 1929. godine.

            U tom razdoblju Zavod uspostavlja i održava veze s više stranih instituta za šumarska istraživanja i šumarskih fakulteta, daje obavijesti o našem šumskom drveću, obavlja razmjenu šumskog sjemena i sl. Dobre su veze  uspostavljene s ustanovama u Beču, Varšavi, Dresdenu, Japanu,  Sofiji i dr.

            U drugoj polovici toga razdoblja Zavod zapošljava i prve demonstratore. Prvi je demonstrator bio Đuro Tonković  (1926–1927), drugi Julko Pašalić (1927–1928), a treći Milan Anić (1928–1929). Godine 1928. namješten je prvi pomoćni službenik (Luka Šikić), a 1929. administrator (Josip Mažuran).

            Drugo razvojno razdoblje Zavoda od 1930. do 1945. odlikuje se nastavnim radom i počecima opsežnijeg istraživačkog rada. U nastavi se koriste upotpunjene zbirke, šumski vrt s arboretumom i drugim zbirkama, a osim toga često se ide na ekskurzije u šume u Hrvatskoj i drugdje. To je vrijeme kad se proširuje suradnja s mnogim stranim ustanovama i znastvenicima iz različitih gradova (Tharandt, Beč, Solun, Nancy, Firenca i dr.).

            Zavod je u tom razdoblju posrednik i organizator razmjene naših i čehoslovačkih studenata, ponajviše od 1935. do 1937. godine. Također je organizirao ekskurzije stranih stručnjaka i studenata te je bio dosta angažiran u pripremi šumarske izložbe u Ljubljani 1930. godine.

            U razdoblju 1930–1941. u Zavodu se obavlja dosta znanstvenih istraživanja. Proučava se struktura naših vazdazelenih sredozemnih šuma, pitomi kesten i hrast lužnjak jelenšćak. Studiraju se kulture zelene duglazije, istražuju se mogućnosti prirodne obnove bukve na Ivančici i Kalniku, proučava se prirast bagrema u našim uvjetima. Razmatraju se mogućnosti introdukcije stranih vrsta drveća. Proučava se poljski jasen u okolici Novske. Obraća se pozornost štetnom djelovanju amorfe u obnovi lužnjakovih sastojina. Istražuje se obični jasen u gorskim šumama. Osnivaju se opsežniji pokusi o zaštiti sadnica pri sadnji i dr.

            Asistent Milan Anić doktorirao je 1939. te iduće godine predaje Dendrologiju i Fiteconološke osnove uzgajanja šuma.

            Šumski se vrt širi na dio za studentske vježbe. Površina mu je iznosila 2 ha. U vrtu se podižu dva zimovališta za osjetljive vrste drveća, dva betonska bazena za vodu i betonski prostor za gnojivo. Osniva se meteorološka stanica. Godine 1937. podignut je oko šumskog vrta arboretum, u kojemu je zasađeno oko 400 vrsta. Povećava se broj vrsta koje se uzgajaju u loncima i drvenim sanducima, a preko zime se spremaju u zimovalište.

            U šumskom se vrtu izvodi veći broj pokusa o uzgajanju biljaka u različitim uvjetima. Obavljani su pokusi o dubini sjetve i sadnje, o otpornosti biljaka s obzirom na manipulaciju prije sadnje, o prirastu biljaka u tijeku vegetacijskog razdoblja, o vegetativnom razmnožavanju četinjača i dr. Proizveden je velik broj hortikulturnog drveća koje je upotrebljavano za ozelenjavanje prostora u okolišu Fakulteta ili je ustupljen različitim ustanovama.

            Šumski je vrt s velikim marom vodio vrtlar Josip Mažuran gotovo do svoje smrti 1944. godine. Rasadničarske je poslove  vodio lugar Stjepan Mažuran.

            Za vrijeme Drugoga svjetskog rata djelatnost se vrta  značajno smanjila. Vrt je više puta bombardiran, osam kratera bombi razrovalo je površinu, desetak neeksplodiranih bombi zarilo se duboko u tlo vrta.

            Od 1943. do 1945. bio je u Zavodu zaposlen kao pomoćni asistent  Jure Kosović.

            U trećem razdoblju od 1945. do 1960. Zavod doživljava daljnji razvoj i napredak.

            Nastava se proširuje i po broju predmeta i po sadržaju. Osim dodiplomske obavlja se i poslijediplomska nastava.    

            Prof. dr. Andrija Petračić predaje u tom razdoblju Uzgajanje šuma za Šumskoindustrijski smjer. Njegovim odlaskom u mirovinu 1952. povjerena su ta predavanja tadašnjem načelniku odsjeka za šumarstvo ing. Anti Lovriću, a zatim prof. dr. Zlatku Vajdi. Predmet Melioracije degradiranih šumskih terena predaje šumarski savjetnik ing. August Horvat, od 1952. do 1957. kao honorarni nastavnik, a poslije kao stalni nastavnik u svojstvu znanstvenog suradnika u Zavodu, odnosno u svojstvu sveučilišnoga višeg predavača, na kojemu mjestu ostaje sve do umirovljenja 1967. godine.

            Doc. dr. Milan Anić postao je 1945. godine izvanrednim, a 1949. redovitim profesorom. Već 1945. godine povjerena su mu predavanja iz Uzgajanja šuma za Šumsko-gospodarski smjer,  iz Šumarske fitocenologije i iz Dendrologije te i seminar iz Uzgajanja šuma.

            Godine 1947. postavljen je u Zavodu asistent ing. Boris Zlatarić te su mu 1949. godine povjerena predavanja iz Dendrologije za oba smjera. Tu je dužnost obavljao sve do svoje smrti 1954. godne. Nakon toga Dendrologiju predaje doc. dr. Mirko Vidaković. Kad je 1960. godine osnovan Zavod za šumarsku genetiku i dendrologiju, pripali su spomenuti predmeti tom Zavodu zajedno sa zbirkama sjemenja, češera, pupova i kora.

            Godine 1955. uveden je na Fakultet u sklopu Zavoda za uzgajanje šuma novi predmet: Parkiranje i ozelenjivanje. Predavanja su povjerena ing. Zvonimiru Badovincu, hortikulturnom stručnjaku za gradsko zelenilo u Zagrebu.

            Statutom Fakulteta od 1960. priključen je u Zavod i predmet Meteorologija i klimatologija, koji je povjeren dr. Branku Maksiću, redovitom profesoru na Prirodoslovno-matematičom fakultetu u Zagrebu.

            Godine 1953. asistentom za Uzgajanje šuma postao je ing. Ivo Dekanić, koji je 1959. doktorirao i 1960. habilitirao. U ožujku 1961. postavljen je za docenta za Uzgajanje šuma i povjerena su mu predavanja iz Tehnike uzgajanja šuma.

            Godine 1955. postavljen je za asistenta za Šumarsku fitocenologiju ing. Vjekoslav Glavač, koji je školske godine 1960/61. boravio u Montpellieru u Francuskoj kod prof. dr. Braun-Blanqueta.

            Koncem 1958. postavljen je za asistenta ing. Branimir Prpić, koji se bavi uzgojnom problematikom kontinentalnih šuma.

            Osim redovite dodiplomske nastave u Zavodu je organizirano i održano nekoliko poslijediplomskih tečajeva. Godine 1958. i 1959. održan je tečaj iz parkiranja i ozelenjivanja, tečaj iz primjene fitocenologije u praktičnom šumarstvu i tečaj kultiviranja drveća brzog rasta. Zanimanje za tečajeve je bio velik, posebno stručnjaka iz Hrvatske. U to su vrijeme u Zavodu izrađeni planovi za studij trećeg stupnja iz plantažiranja, očetinjavanja, melioracije krša, parkiranja i ozelenjivanja, uređivanja bujica i suzbijanja erozije. Studij bi trajao tri semestra, a četvrit se semestar predviđa za poslijediplomski rad.

            U tom razdoblju razvoja Zavoda za uzgajanje šuma napravljeni su značajni koraci u znanstvenom radu. Profesori, docenti i asistenti Zavoda postavljaju veći broj pokusnih ploha na terenu te istražuju u fakultetskim šumama i rasadnicima, i na ostalim šumskim objektima diljem Hrvatske. Terenski i laboratorijski rad dobiva značajan zamah i u prvi plan dolazi suradnja sa šumarskom privredom u Hrvatskoj. Otada ta plodna suradnja neprekidno traje do danas.

            Šumski vrt u tom razdoblju postiže značajne rezultate. Strani stručnjaci koji su ga posjećivali izjavljivali su da pripada među najbolje rasadnike u srednjoj Europi. Tada je proširen prema jugu tako da se proteže na 3 ha. Izgrađeno je još jedno zimovalište, podzidane su barake, prošireno je i natkrito komposište, izgrađeno je 100 m tvrdog puta, betonirane su važnije staze, popravljeni su ograda i stara zimovališta, podignute živice i dr. Značajan doprinos u radu i razvoju vrta dao je rasadničar tehničar Andrija Samardžija, koji je od 1945. do 1961. doveo do zavidne razine. Od početka 1960. zaposlen je u vrtu kao rasadničar lugar Nikola Samardžija, koji poslije, kao poslovođa, uspješno nastavlja rad na unapređenju vrta, sve do svog umirovljenja 1989. godine

            U poslijeratnim godinama podignut je u obliku terasa na istočnoj i zapadnoj padini fakultetske šume Dotrščina na površini od 1 ha novi rasadnik, koji služi kao rastilište hortikulturnog bilja i kao primjeran nastavno-pokusni fakultetski objekt.

            Od tehničkog osoblja u zavodu je bio kroz 2 godine zaposlen Vlado Buday. Nakon njega 1952. dolazi tehničar Pero Prebježić, koji kao stručni suradnik ostaje sve  do svog umirovljenja 1988. godine.

            Godine 1952. postavljena je u Zavodu kao laborantica Draženka Košek, koja na tom mjestu ostaje oko dvije godine, a poslije nje laborantske poslove Zavoda vodi Marija Lončar te na tom mjestu ostaje do odlaska u mirovinu 1980. godine. Osim priručnih laboratorijskih poslova u svezi s ispitivanjem svojstava šumskih tala ili ispitivanjem valjanosti i otpornosti šumskog sjemenja odnosili su se laboratorijski poslovi na sređivanje herbarija, uređivanje zbirke kotiledona, sjemenja, alata, fototeke i dr.

            Zavod je od 1929. zapošljavo i administratora-daktilografa. Na toj dužnosti radile su: Josipa Mažuran (1929–1931), Jelena Žukina (1932), Ljubica Heršak (1933–1945), Marica Modrić (1945–1957), Sida Grmek (1958–1960) i Zora Samardžija od 1960. do umirovljenja 1993. godine.

            U tom vremenskom razdoblju razvoja Zavoda bilježe se mnoge posjete domaćih i stranih stručnjaka Zavodu i šumskom vrtu.

            Kao značajni problem Zavoda ističe se pomanjkanje kadra. Godine 1960. Fakultetsko vijeće i Fakultetski savjet prihvatili su prijedlog Zavoda da se postave tri asistenta: jedan za ekologiju s fitocenologijom, drugi za tehniku uzgajanja prirodnih šuma i treći za tehniku šumskih kultura i sjemenarstvo. Također se zbog povećanog opsega posla osjeća potreba za tehničarem, laborantom i još jednim administratorom.

            Godine 1959. za izgradnju rasadnika za meke listače odobrena su 4 ha zemljišta na sjevernoj periferiji posjeda u Maksimiru. Na njemu  je počela gradnja poslovnog objekta.

            U tom razdoblju zavodska knjižnica ima 1413 svezaka stručnih djela, knjiga, separata i sl.

            Seminar iz uzgajanje šuma razvijao se 1919–1960. kao posebna institucija. Godine 1960. uklopljen je u Zavod za uzgajanje šuma.    

            Četvrto razdoblje razvoja Zavoda za uzgajanje šuma od konca 1960. godine do danas obilježeno je napretkom i razvojem Zavoda glede kadrova, nastavnoga i znanstvenog rada.

            Asistent za predmet Ekološke i biološke osnove uzgajanja šuma ing. Branimir Prpić doktorirao je 1966,  izabran je za docenta 1967, a za redovitoga profesora 1978. godine.

            U studenome 1963. za asistenta za predmet Tehnika uzgajanja šuma izabran je  ing. Slavko Matić, koji je 1972. magistrirao, 1980. doktorirao i izabran za docenta, a 1986. za redovitoga profesora.

            U prosincu 1963. za asistenta za Melioracije degradiranih šumskih terena bira se ing. Ante Tomašević, koji je 1975. magistrirao, 1991. doktorirao i izabran za docenta, a 1997. za izvanrednoga profesora.

            Godine 1965. za asistenta za Šumarsku fitocenologiju izabran je ing. Đuro Rauš, koji je doktorirao 1973, habilitirao 1974, a za redovitoga profesora izabran je 1981. godine.

            Nakon smrti prof. dr. Milana Anića 1968. godine u Zavod je 1969. došao ing. Stjepan Bertović,  honorarni viši predavač,  koji je 1970. doktorirao, 1972. habilitiro i postao docent, 1976. je izvanredni, a 1980. redoviti profesor.

            Godine 1978. za asistenta za Ekologiju šuma izabran je ing. Zvonko Seletković, koji je 1983. magistrirao, 1990. doktorirao, 1991. izabran je za docenta, 1993. za izvanrednoga, a 1997. za redovitoga profesora.

            Godine 1981. za asistenta za Šumarsku fitocenologiju izabran je ing. Joso Vukelić, koji je magistrirao 1984, doktorirao 1990,  kad postaje docent, 1993. izabran je za izvanrednoga, a 1997. za redovitoga profesora.

            Godine 1985. za asistenta za Uzgajanje šuma I i II izabran je ing. Josip Skenderović, koji je magistrirao 1992. i iste godine napustio to radno mjesto.

            Godine 1990. za asistenta za Uzgajanje šuma I i II izabran je ing. Milan Oršanić, koji je magistrirao 1994. godine.

            Godine 1990. za asistenta za Ekologiju šuma izabran je ing. Milan Ivkov, koji je magistrirao 1993, a to je radno mjesto napustio 1994. godine.

            Godine 1992. za asistenta za Uzgajanje šuma I i II izabran je ing. Igor Anić, koji magistrirao 1996. godine, a doktorirao 2001. godine.

            Godine 1992. za asistenta za Šumske melioracije krša izabran je mr. sc. Željko Španjol, koji je magistrirao 1991, doktorirao 1996, a 1997. izabran je za docenta.

            Godine 1992. za asistenta za Ekologiju šuma izabran je ing. Ivica Tikvić, koji je 1996. magistrirao, a 2001. godine doktorirao.

            Godine 1998. za mlađeg asistenata za Šumske melioracije krša izabran je ing. Damir Barčić.

            Katedra za pedologiju 1995. godine ulazi u sastav Zavoda za uzgajanje šuma. Ing. Andrija Vranković je 1960. izabran za asistenta za Pedologiju, 1973. je magistriro,  a 1976. je viši predavač.

            Ing. Nikola Pernar je 1986. izabran za asistenta za Pedologiju, 1991. je magistrirao, 1996. je doktorirao a 1998. je izabran  za docenta.

            Godine 1997. za mlađeg asistenta za Pedologiju izabran je ing. Darko Bakšić.

            U tom vremenskom razdoblju razvoja Zavoda za uzgajanje šuma prerano nas je 1968. godine napustio  prof. dr. sc. Milan Anić.

            Viši predavač ing. August Horvat  umirovljen je 1967. godine, prof. dr. sc. Stjepan Bertović 1984,  prof. dr. sc. Ivo Dekanić 1985,  prof. dr. sc. Branimir Prpić 1992, prof. dr. sc. Đuro Rauš 1995,  viši predavač mr. sc. Andrija Vranković 1995. i izv. prof. dr. sc. Ante Tomašević 1997.                

            Za tehničkog suradnika u Zavodu 1961. godine izabran je Ivo Devčić, te na tom radnom mjestu ostaje do umirivljenja 1992.

            Za stručnog suradnika u Zavodu izabran je 1974. ing. Pavle Miljovski, a 1980. godine ing. Gordana Znidarić.

            Nakon odlaska u mirovinu administrativnog službenika u Zavodu Zore (Samardžije) Podnar 1993. godine na to mjesto dolazi Andrea Sziller, a nešto poslije, 1995  godine, i Snježana Nekoksa.

            U šumskom se vrtu također događaju kadrovske promjene. Nakon odlaska u mirovinu dugogodišnjeg poslovođe rasadničara Nikole Samardžije 1989. godine dolazi Božo Modrić, koji radi do 1991, a Katica Baršić do 1996. Danas je poslovođa Stjepan Deanović.

             U prilično dugom razdoblju Zavod proživljava značajan razvoj i napredak. Promjenom nastavnog plana i programa uvode se novi predmeti. Tako šk. god. 1962./63. u V. se semestru predaju Ekološke i biološke osnove uzgajanja šuma, koje s vremenom prerastaju u dvosemestralni predmet Ekologija šuma, a u VI. semestru predaje se Tehnika uzgajanja šuma, koja također prerasta u Uzgajanje šuma I i II. Meteorologija i klimatologija od 1977/78. postaje Fitološka bioklimatologija. Predmet Zaštita prirode koji se predaje u VII. semestru, uveden je u nastavni plan šk. god. 1980/81, a predmet Uređivanje bujica i vodogradnja u sastavu je Zavoda od 1982. godine.

            Terenska je nastava posebno njegovani i vrijedni oblik nastave i na Šumarskom fakultetu  i u Zavodu za uzgajanje šuma. Važno je istaknuti da je osnivač Katedre za uzgajanje šuma prof. dr. Andrija Petračić među prvima organizirao terensku nastavu. Najstarija i najpoznatija terenska nastava u sredozemnim vazdazelenim šumama otoka Raba izvodi se i danas.

            Prof. dr. Ivo Dekanić, uz ostalu terensku nastavu i ekskurzije, osnivač je čuvene i tradicionalne terenske nastave u bukovim, hrastovim i topolovim šumama i rasadnicima u Slavoniji.

            Rasadnici i nastavno-pokusni šumski objekti Šumarskog fakulteta dobra su podloga u stručnom i u organizacijskom pogledu za uspješnu edukaciju studenata i njihovo postupno približavanje i upoznavanje sa šumskim ekosustavima s nastavnoga, znanstvenoga i praktičnoga stajališta.

            Početkom tog razdoblja na Šumarskom fakultetu počinje organizirana poslijediplomska nastava. Zavod za uzgajanje šuma danas organizira i izvodi poslijediplomski studij iz znanstvenog područja Uzgajanje šuma i znanstvenog područja Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata.

            Poslijediplomski stručni studij (specijalizacija) u Zavodu je zastupljena s usmjerenjima Uzgajanje prirodnih sastojina, Rasadničarska proizvodnja i šumske kulture i Ekološko oblikovanje krajolika, zaštita prirode i hortikultura.

            Početkom devedesetih godina u podrumu Fakulteta izgrađena je zavodska prostorija koja, uz ostalo, služi za izvođenje poslijediplomske nastave.

            Diplomski studentski radovi zauzimaju značajno mjesto u nastavnom radu predmetnih nastavnika u Zavodu. Pritom je važno istaknuti da su diplomski radovi isključivo vezani uz terenska studentska istraživanja, vođena predmetnim nastavnicima i asistentima, što obranjenim diplomskim radovima daje posebnu vrijednost.

            Šumski je vrt imao uspone i padove glede održavanja objekata i smanjenja odnosno povećanja rasadničarske površine. Sedamdesetih godina smanjuje se površina jer se južni dio vrta oduzima Zavodu da bi se na njemu izgradio dom umirovljenika. Zbog financijskih problema i neulaganja u objekte (zimovalište za biljke, objekti za strojeve i osoblje i dr.) oni postupno propadaju.

Početkom devedesetih godina znatnije se ulaže u objekte te se obnavlja zgrada za osoblje, uvodi plin, povećava se standard objekata za rad i boravak osoblja, popločava se okoliš zgrade i nogostup, nabavlja se veliki i moderni traktor marke “Stayer”, obnavlja se i modernizira oprema i alati, izgrađuje garaža za traktor, ruše se dva stara zimovališta za biljke i izgrađuju moderni staklenici, od kojih je jedan dovršen i već se nalazi u funkciji. Vrt se proširuje na zapadni dio površine koja mu je nekada i pripadala, betoniraju se lijehe, oslobađaju se polja na kojima su se nalazile zastarčene i prerasle biljke, povećava se proizvodnja hortikulturnog bilja i po vrstama i po broju i dr.

            Osim radova u šumskom vrtu radovi se izvode i u rasadniku Dotrščina i rasadniku za meke listače i hortikulturno bilje u Svetošimunskoj ulici.

            U Dotrščini se podiže ograda, uvodi vodovod, izgrađuje se staklenik, koji još nije u funkciji zbog nedovoljne opskrbljenosti objekta s dostatnom vodom i električnom energijom, uređuje zgrada u rasadniku te se obnavlja lugarnica.

            U rasadniku za meke listače i hortikulturno bilje u Svetošimunskoj ulici početkom šezdesetih godina podiže se poslovna rasadničarska zgrada – vrtni paviljon, koji nije dovršen zbog  nemogućnosti priključenja na vodovod i struju. Danas su ti problemi u fazi rješavanja i zgrada se upravo dovršava.

            Zgrada koja je bila izgrađena u zajednici s Agronomskim fakultetom pri osnivanju šumskog vrta sedamdesetih se godina ustupa ondašnjoj Općini Maksimir, a zauzvrat Općina osigurava stan za umirovljenog rasadničara, a u rasadniku Dotrščina podiže montažni objekt za potrebe rasadnika, koji je 1997. godine temeljito obnovljen i funkcionalno opremljen.

            Znanstveni je rad Zavoda u ovom razdoblju vrlo opsežan i po rezultatima plodonosan. Sa šumarskom se privredom uvlike surađuje na znanstvenim projektima i zadacima. Zavod za uzgajanje šuma po broju je znanstvenih radnika i suradnika najbrojniji, što ima utjecaja i na broj projekata, potprojekata i zadataka na kojima rade članovi Zavoda. Osim šumarske privrede znanstveni rad  financira i Ministarstvo znanosti i tehnologije te ostali interesenti. Rezultati znanstvenog rada predstavljeni su na znanstvenim skupovima i brojnim radovima tiskanim u znanstvenim i stručnim časopisima u zemlji i inozemstvu.

            Članovi Zavoda za uzgajanja šuma u novoj, samostalnoj i demokratskoj hrvatskoj državi dobivaju značajna znanstvena i gospodarstvena odličja, zauzimaju odgovorna mjesta u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvu znanosti i tehnologije, Sveučilištu u Zagrebu, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), Hrvatskom šumarskom društvu, Akademiji šumarskih znanosti, JP “Hrvatske šume”, p. o. Zagreb, Hrvatskom ekološkom društvu, Međunarodnoj udruzi šumarskih istraživačkih organizacija (IUFRO), Sekciji za europsku jelu, Sekciji za hrast lužnjak, Sekciji profesora uzgajanja šuma i dr., Radnoj grupi za zaštitu tla Alpe–Dunav–Jadran, Europske udruge “Pro silva” i dr.

            Posljednjih je godina Zavod za uzgajanje šuma domaćin i organizator brojnih stručnih i znanstvenih ekskurzija, studijskih boravaka stranih stručnjaka i studenata, posebno iz Italije, Njemačke, Danske, Austrije, Mađarske, Slovačke, Češke, Kine, Poljske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, SAD-a i drugih zemalja.

            Od 1960. godine do danas znatno je obogaćena i sređena zavodska knjižnica, koja broji 5 735 naslova.

            Od osnivanja Zavoda za uzgajanje šuma 14. III. 1921. godine do danas na njegovu su čelu bili ovi predstojnici:

1. Prof. dr. sc. Andrija Petračić                    1921–1952. godine 

2. Prof. dr. sc. Milan Anić                            1952–1968. godine 

3. Prof. dr. sc. Ivo Dekanić                           1968–1985. godine 

4. Prof. dr. sc. Branimir Prpić                       1992–1995. godine

5. Prof. dr. sc. Đuro Rauš                            1992–1995. godine

6. Izv. prof. dr. sc. Zvonko Seletković            1995–1997. godine

7. Prof. dr. sc. Slavko Matić                         1997.  do danas