(= P. abasica Carr.; P. arabica Sieber; P. parolinii Visiani; P. persica Strang.)
eng. Aleppo pine
fra. Pin d'Alep
njem. Aleppo-Kiefer, Seekiefer
tal. Pino d'Aleppo
Varijabilnost - genetska varijabilnost ovog bora je vrlo velika. Ona se već okularno zapaža u nekim morfološkim svojstvima kao što su ravnost debla, finoća grana i oblik češera. Utvrđena je bitna razlika u energiji klijavosti, stupnju klijavosti, rastu korijena, građi češera, anatomskoj građi iglica. Na osnovi morfoloških osobina utvrđen je veći broj varijeteta: var. brutia (Ten.) Henry, var. eldarica Medwed., var. halepensis Krüssm., var. pithyusa (Stev.) Gord. i var. stankewiczii (Sukačev) Fitsch. Pinus brutia Ten. (= P. halepensis var. brutia /Ten./ Henry; P. pyrenaica David.) - brucijski bor - stablo nešto više i ravnije nego u alepskog bora; kora debela pravilno, uzdužno dublje ispucala. Izbojci 4-5 mm debeli, žutocrvenkasti; pupovi duguljasti, 10-20 mm dugi; iglice 12-18 cm duge, tamnozelene, krute; cvjeta između III. i V. mjeseca; češeri većinom 3-4 u pršljenu, horizontalno otklonjeni, 6,5 do 9,5 cm dugi, gotovo sjedeći na vrlo kratkoj stapci, sazrijevaju od I. do III. mjeseca, ostaju na stablu zatvoreni više godina; štitić do 2 cm širok, s potpuno plosnatom grbicom; sjemenka 7-9 mm duga, tamno-mrljava. Obilno plodonosi svake godine. Brucijski bor dolazi u istočnom Mediteranu, i to u istočnom dijelu Egejskog područja, na otocima Kreti i Cipru, u Turskoj, Siriji i Libanonu, te u području Crnog mora. U sjeveroistočnoj Grčkoj areal ovog bora preklapa se s arealom alepskog bora i na tim mjestima se oni križaju međusobno. P. halepensis je više osjatljiv na niske temperature. Brucijski bor brže raste i ima ravnije deblo od alepskog bora. Ovaj je bor otporan na hladnoću, visoke temperature i sušu. Pogodan je za pošumljavanje suhih predjela. U nas je s uspjehom mnogo sađen u Istri i na Kvarneru, i to na visinama od 0-400 (600) m. Uzgaja se i po parkovima uzduž cijelog Primorja.
Povratak na abecedni popis